To je to što me zanima!

Ispovijest preživjelog: Jeo sam meso svojih mrtvih prijatelja

Roberto Canessa preživio je 1972. pad zrakoplova u Ande. On je s ragbi ekipom putovao iz Urugvaja u Čile. Nesreću je preživjelo 16 od 45 ljudi. Jeli su meso poginulih
Vidi originalni članak

Roberto Canessa (63) jedan je od preživjelih u nesreći 1972. godine kada se zrakoplov srušio u Ande. Sada je o tome napisao knjigu u kojoj je opisao kako su jeli umrle da bi preživjeli.

Ragbi ekipa iz Urugvaja putovala je u Čile. Neki su poginuli u padu, neki kasnije od hladnoće i povreda, a neki u lavini. Nesreću je preživjelo 16 ljudi od njih 45 koji su bili u zrakoplovu. Među njima je i Canessa, pedijatar i kardiolog, koji je 40 godina nakon nesreće svoju ispovijest odlučio podijeliti s cijelim svijetom.

Canessa je u vrijeme nesreće imao 19 godina. Dok je gledao kroz prozor aviona vidio je da nešto nije u redu. Došlo je do eksplozije.

- Čvrsto sam se držao za sjedalo i molio da me spase. Čuo sam krikove oko sebe i sve je bilo puno dima i vatre - ispričao je Canessa. Ugledao je svojeg prijatelja Gustava Zerbina.

- I ti si živ, uzvikivali smo zajedno. Zatim smo pokušali pronaći još preživjelih. Bilo je jako hladno i otvorili smo kofere kako bi pronašli topliju odjeću. U to sam vrijeme bio student medicine u Urugvaju. Bio sam ragbi fanatik i krenuo sam s timom na utakmicu. Bili smo mladi, sretni i zdravi, a u sekundi se sve promijenilo - priča Canessa.

Zaglavili su na 3600 metara, spasioci su odustali od potrage, bili su očajni. Napravili su ono što su mislili da nikada neće. Jeli su ljudsko meso.

- To je bio jedini izvor proteina i masti koji smo imali. Bilo je odvratno. Osjećao sam se poniženo. Dostojanstvo mi je bilo na podu. Morao sam zgrabiti komad mesa svojeg prijatelja i pojesti ga da bi preživio - rekao je Canessa.

Temperature su bile jako niske i smrzavali su se. Nisu lako donijeli odluku da jedu meso poginulih, ali nisu mogli drugačije. 

- Lomio sam se. U tom sam se trenutku pitao je li bolje da umrem. Sjetio sam se majke i poželio se što prije vratiti kući. Tada sam imao i djevojku Lauru s kojom danas imam troje djece. Progutao sam komad i to je bio ogroman korak nakon kojeg se ništa nije dogodilo - rekao je Canessa i naglasio da mu je najveću snagu ulila želja da njegova majka ne prolazi bol zbog gubitka sina, bol kakvu je on osjetio dok je gubio prijatelje, piše Daily Mail.

Spašeni su tek nakon 72 dana i to nakon što su se Canessa i Nando Parrado spustili u dolinu i pronašli pomoć. 

Idi na 24sata

Komentari 28

  • 23.02.2016.

    Snimljen je film po tom događaju, mislim da se zove ŽIVI, al knjiga je ipak nešto drugo, tu čovjek opisuje ono što je osjećao u sebi dok je to proživljavao. Vjerojatno je knjiga interesantna, al meni se povraćalo samo dok sam čitala ovaj kratak opis, ne znam bi li mogla podnijeti cijelu knjigu.

  • muskarac 22.02.2016.

    zar o ovome vec nije snimljen film?? ili sam ja nesto pobrkala

  • homo homini lupus est 22.02.2016.

    Eh,neki su jeli malu djecu (Idi Amin Dada), neke dame gutaju ne rođenu djecu::)) neki političari jedu g....a i kada bolje razmisliš sve je stvar perspektive,nužde kojom te život pritisne ili klasičnog hedonizma!

Komentiraj...
Vidi sve komentare