U nedjelju navečer, 15. kolovoza 1971. godine, u 21 sat (Hrvatska je bila na vrhuncu Proljeća, slavila se Gospa i odavala počast Savki i Miki) Richard Nixon u dramatičnom je TV prijenosu objavio lošu vijest: ukida se zlatni standard dolara. Američki predsjednik tim je obraćanjem priznao nepostojanje nečega što je već dugo bilo fikcija. U praksi je, naime, za građane vrijedio srebrni standard, osim za strane banke i države koje su na zahtjev morale biti isplaćene u zlatu. Na papirnim novčanicama do 1964. godine pisalo je: “Ovim se potvrđuje da je u Riznicu deponiran jedan srebrni dolar plativ donositelju na zahtjev”; taj je natpis tiskan nakon 1933. godine, do kada je na banknotama pisalo “in gold coin payable to the bearer on demand”, što će reći da će vam banka u svakom slučaju za vaše dolare dati odgovarajuću vrijednost u zlatu. Te je godine, između ostalog i zbog Velike depresije, građanima zabranjeno držanje zlata. Nakon sloma burze oni više nisu vjerovali bankama (mi malo stariji dobro znamo taj osjećaj), pa su tražili “sigurnu luku”. Tko nije predao zlato prijetila mu je kazna i do deset godina zatvora.