Prije samo godinu dana malošto je dalo naslutiti da će baš 2020. godina ući u kategoriju povijesnih godina, onih za koje možemo reći da su nam se dogodile. A postala je godinom koju je obilježila globalna pandemija, koja je u maniri Blitzkriega potpuno paralizirala svijet. Godina upozorenja na snagu prirode, koju ne treba podcjenjivati i s kojom se ne treba kockati. Godina koja je stavila na kušnju sve naše prioritete, naše vrijednosti i našu čovječnost. Godina koja nam je priuštila izravnu lekciju o cijeni ljudske grabežljivosti, gluposti i ignorancije.

Možda je vrijeme da se podsjetimo na upozorenja Svjetske zdravstvene organizacije isticana u zadnjih desetak godina, među kojima je višekratno izrečeno ono da je od deset najopasnijih pandemijskih ugroza za ljudski rod čak devet virusnih bolesti (a ona deseta - bolest nepoznatog uzroka). Među tih deset moguća nova koronavirus pandemija bila je na visokom četvrtome mjestu. No na to se nismo obazirali niti smo dostatno ulagali u pripremu svijeta za suočavanje s tom opasnošću. Ona nas je zatekla izbezumljene, nespremne i na mnogo razina razjedinjene. A pravi odgovor na ovu prijetnju iziskuje upravo sabranost, spremnost i zajedničko, tj. na globalnom planu ujedinjeno djelovanje.

Povijesno gledano, pandemije su često predstavljale prekretnicu za čovječanstvo, a po tome niti ova sadašnja nije drukčija. Indijska književnica Arundhati Roy ovu je pandemiju usporedila s portalom, igrajući se pri tome značenjem te riječi. S jedne strane, aludirala je na internetski portal, ali je mislila i na portal shvaćen kao velika vrata kroz koja svi zajedno moramo proći. Prolazak kroz ta simbolička vrata, objašnjava Roy, mnogo više nego u nekim “normalnim” vremenima, pruža nam mogućnost odbacivanja ranije nagomilanog tereta predrasuda, mržnje i destrukcije kako bismo osmisliti novi, bolji svijet, za koji je vrijedno boriti se.

Što nam se točno dogodilo u 2020. godini? Kao što je svima znano, pojavio se virus. No definitivno se pojavilo i mnogo toga što na puno razina nadilazi sam virus. Što god tko o njemu mislio i vjerovao, koronavirus je na planet udario svom silinom i zaustavio svijet. I što god on jače udara, čovjek više žudi za povratkom u “normalnost”, pokušavajući naći sponu između prošlosti i budućnosti, preispitujući sebe same, ali i društvo te sustave koje smo sami izgradili. Povratak u prošlost nije moguć jer pandemije su motivirale ljude da raskinu sa slabostima prošlosti i počnu osmišljavati vlastiti svijet iznova. I ovaj put će biti tako, shvatimo li situaciju u kojoj smo se našli kao portal - prolaz između jednog i drugog svijeta. Kako ćemo kroz njega proći, ovisi o nama samima. Također, na nama je odluka o tome koju ćemo prtljagu sa sobom ponijeti: hoće li to biti predrasude, mržnja, uskogrudnost, sebičnost, oholost i licemjerje ili suosjećanje, humanost, tolerancija, socijalna pravda, obrazovanje i razvoj?! Ja se opredjeljujem za ovo potonje i nastavit ću djelovati u smjeru informiranja, obrazovanja, pružanja podrške i afirmacije razvoja u svakom smislu. Uvjeren sam da će, nakon što pobijedimo ovu pandemiju, svaki pojedinac, svako društvo i svaka zemlja imati veliku šansu izgrađivati neki novi i bolji svijet.

Dolaskom cjepiva pandemija će postupno jenjavati, što znači da ćemo u 2022. godinu ući sigurniji i s mnogo više vjere u sebe i svoje snage. Ali ne samo to nego i osnaženi velikom lekcijom koju nas je pandemija naučila: moramo cijeniti znanost, njegovati solidarnost i vjerovati jedni u druge.