Po starim i drvenim zidovima punim rupa su plijesan i crnilo. Sve je toliko staro i trulo da otpada sa stropa i zidova. U zraku se osjeti vlaga, a vidljive su gljivice. Pod u kući je drven, star i truo. Imaju stari mali krevet, prastari stol, prastare ormare, a prozori su šuplji. Cijela kuća je šuplja, a kroz nju se osjeti propuh. Stepenice koje vode u kuću su drvene, stare i oronule te svakog trenutka mogu propasti. Toalet je vanjski, takozvani poljski.
U takvim nehumanim uvjetima, u svega 16 četvornih metara, živi stari i bolesni par Ivan Grubač (67) i Božica Gagovski (62) iz Brođana kraj Karlovca. Preživljavaju od 960 kuna socijalne pomoći i to su im jedina primanja. Kad plate režije, za život im ne ostane gotovo ništa. Uz brojne dijagnoze, Ivan boluje od tuberkuloze i tumora u glavi. Zbog teškog financijskog stanja ne mogu odlaziti liječniku jer su udaljeni 15 kilometara od bolnice, a javnog prijevoza nema. Na njihovu tešku situaciju upozorio je vlč. Kristijan Gatarić iz Skakavca, koji se za pomoć obratio Hrvatskoj udruzi za pomoć žrtvama nasilja, djeci i siromašnima u Zagrebu, koja je za njih pokrenula akciju prikupljanja pomoći.
- Potrebno je prikupiti oko 150.000 kuna za hranu, higijenske potrepštine, lijekove, za troškove do bolnice, troškove uređenja cijele kuće, te za troškove namještaja i naočale koje su neophodne. Do sada smo prikupili manji iznos za koji smo im nabavili nešto hrane i higijenskih potrepština te se započelo s uređenjem kuće. Potrebno je prikupiti još dosta financijskih sredstava kako bi se završili radovi te nabavili novi namještaj, hrana i ostale potrepštine. Naši volonteri redovito obilaze obitelj, voze ih u grad platiti račune, u trgovinu, i redovito brinu o njima - govori Robert Žunić, predsjednik Udruge.
Ivan nam je rekao da je prije rata kraj stare kuće izgradio novu, no poslije rata je sve stalo i nije imao novca da je uredi. Prikupljenim sredstvima sad se uređuje prizemlje kako bi Ivan i Božica napokon imali minimalne, osnovne uvjete života.
- Voda nam je vani na pipi, veš perem na ruke, iskuhavam na šparetu, kupamo se u vangli. Do rata sam radila u cestama, a nakon rata više nisam našla posla. Zajedno živimo više od 20 godina - govori Božica dok nam pokazuje prostor stare drvene kućice, na što se nadovezuje Ivan.
- Kad stigne socijala, platimo račune, a za hranu koliko ostane. Bitno nam je da nismo nikome ništa dužni - govori dodajući kako je sve krenulo nizbrdo nakon rata. Do rata je radio u tvornicama, hranio krave, konje, svinje i od prodaje odojaka, teladi i ždrebaca gradio novu kuću.
- Došao je rat, sve je stalo i sve što sam pribavio odnijeli su mi pred očima - kaže Ivan.
Ivan i Božica nemaju svoj račun na koji bi mogli direktno primiti pomoć te je temeljem njihova zahtjeva i njihove suglasnosti kod javnog bilježnika odlučeno kako će pomoć ići preko Udruge koja sredstva redovito pravda pred obitelji i nadležnim institucijama.
Svi koji mogu i žele pomoć mogu uplatiti na račun Udruge:
IBAN: HR4824020061101034912
Erste&Steiermarkische bank d.d. Swift/bic: ESBCHR22. Primatelj: HUPŽNDS. Skraćeni naziv Udruge. Model: 00 Poziv na broj: 1955-1960.
Opis plaćanja: za Ivana i Božicu.