Prvo je podržao muškarce koji mrze žene, a onda i muškarce koji mrze gejeve.

Sve to uspio je Ivan Penava postići samo jednom izjavom.

"Ukoliko smetaju ljudi koji mole bilo gdje na javnim mjestima", kazao je Penava jučer novinarima komentirajući peticiju za micanje klečavaca s hrvatskih trgova, "onda ako tako gospoda (inicijator peticije je Sanja Sarnavka, op.a.) inicijatori razmišljaju, idemo onda i Gay Pride i sve što diže i promiče woke ideologiju, idemo ih maknuti negdje po šumama i gorama na periferiju da nam ne iritiraju većinu hrvatskog naroda i građana".

Predsjednik Domovinskog pokreta naglašava da je njihov način razmišljanja "slobodarski i demokratičan", ali je u istom dahu ipak uspio poručiti kako Povorka ponosa "zlostavlja i iritira cjelokupnu hrvatsku javnost deset godina".

U svoja četiri zida

"Ne zbog načina kako ljudi žive, neka rade što god hoće u četiri zida", kaže Penava, "ali da to agresivno namećete putem medija, okupacije javnih prostora, ulica gdje staje život u središtima gradova, da bi promovirali nešto što je po nama i većini ljudi poprilično diskutabilno na način koji to radite".

I tako, Penava je u par rečenica uspio poistovjetiti one koji molitvom ograničavaju slobode ženama, određuju im kako se trebaju oblačiti, ponašati i pozicionirati u društvu, s onima koji mirnim povorkama demonstriraju ljubav, traže osobni prostor slobode i zahtijevaju ravnopravnost u hrvatskom društvu.

Taj strah od gejeva gotovo je jednak strahu od žena.

Strah od slobode i emancipacije žena, od ženske slobode u odnosu na svog partnera, od ravnopravnosti žena u društvu, a sve to kamuflirano u molitvu i takozvanu "Božju misiju". 

Molitva u četiri zida

Penava nije savjetovao moliteljima da "rade što hoće u svoja četiri zida", bilo u svojim kućama ili u crkvama koje niču u svakom zagrebačkom kvartu i svakom hrvatskom zaseoku. Nije objasnio zašto molitelji moraju komunicirati s Bogom, ako je to doista ono što rade, na otvorenom, vidljivom i prometnom mjestu, a ne u crkvama gdje se inače obraćaju Svevišnjem.

Ili se on obraća njima.

Naravno, samim izlaskom na trgove i javne prostore klečavci iskazuju prezir prema ženama, obraćaju se ženama, a ne Bogu, vrše pritisak na žene i manifestiraju javno mizoginiju koja nema nikakve veze s Bogom.

Bog, naime, ne bi trebao podnositi to da njegova bića pate, pa makar bile žene, zar ne?

Ne obraćaju se Bogu

Ali to je ono što "muževni" molitelji traže od žena. Da budu podložne, pokorne, poslušne. Da se ponašaju onako kako im muškarci kažu. Da zauzmu mjesto koje im muškarci odrede. Da slušaju muškarce i udovoljavaju muškarcima.

I sve to traže na javnim mjestima, kako bi ih tamo vidjeli i primijetili svi, a ne samo Bog.

Istodobno, Penava je prava klečavaca da maltretiraju i teroriziraju žene i javnost izjednačio s pravima homoseksualne zajednice da javno traže svoja prava i bore se za vlastito prihvaćanje u društvu.

Oni su izloženi diskriminaciji gotovo kao žene u katoličkom okruženju.

Oni na ulicama ne manifestiraju ono od čega Penava toliko strepi, a to je istospolni seksualni čin, već javno zahtijevaju prihvaćanje zajednice koja se praktički do jučer morala skrivati u strahu od progona, a ako se pita Penavu, morat će se skrivati ponovno.

Politički čin

Istodobno, klečavci na trgovima javno, pa i napadno, manifestiraju ono što bi trebala biti privatna i intimna stvar svakog vjernika. Ne politički čin, nego čin obraćanja Bogu.

Penava, dakle, misli da ista prava imaju oni koji žele ograničiti prava i slobode ženama, kao i oni koji se bore za svoja prava i slobode. 

Penava bi Povorku ponosa "maknuo negdje po šumama i gorama na periferiju da ne iritiraju većinu hrvatskog naroda i građana". Ali ako ta manifestacija provocira i iritira - i to samo one koji se ne mogu pomiriti sa činjenicom da postoje drugi i drugačiji - ona se ne može usporediti s javnim manifestacijama agresije i omalovažavanja žena i promocije "muževnosti" u obuzdavanju žena.

Samoobrana i agresija

Povorka ponosa apelira da se obuzdaju strasti, netrpeljivost, mržnja i diskriminacija prema članovima njihove zajednice. Klečavci upravo demonstriraju netrpeljivost, mržnju i diskriminaciju prema svim ženama koje odstupaju od njihova diskursa.

Povorka ponosa je samoobrana. Klečanje je agresija.

Penava je uspio u jednoj izjavi biti na krivoj strani obje argumentacije. Ništa manje nije se ni moglo očekivati.