Zlatko Dalić napravio je nogometnoj reprezentaciji ono što je Tomislav Karamarko napravio političkoj sceni, što je Željka Markić napravila društvu, što je Marko Skejo napravio Domovinskom ratu, što je Marko Perković Thompson napravio javnoj sceni...

Kontaminirao je ideologijom i podjelama, klerikalnim nacionalizmom i desničarskim radikalizmom koji je sada zaskočio njegova nasljednika na nastupnoj press konferenciji.

Slaven Bilić morao je odgovaratina pitanje je li dovoljno veliki desničar. "Ako ja nisam dovoljno desno, nešto ne valja s ovim svijetom", komentirao je Bilić.

I doista, nešto duboko ne valja s ovim svijetom kad nogometni izbornik, i to onaj koji je već sjedio na klupi reprezentacije, mora objašnjavati je li dovoljno veliki desničar da naslijedi karizmatika Dalića.

Dalićev kult

Dalić nije samo podigao letvicu uspjeha reprezentacije, nije samo postavio kriterije za obnašanje dužnosti izbornika, već je kreirao "kult reprezentacije" koji se svodi na promociju politike, ideologije, svjetonazora, križa i molitve, Boga i Gospe, nacije i vjere, nacionalizma i ZDS-a zbog kojeg će Bilić već na svojim prvim utakmicama igrati pred praznim tribinama i bez hrvatskih navijača.

Hrvatska reprezentacija do te mjere je kontaminirana da se izbornika Bilića dočekalo optužbama da je jugonostalgičar i nedovoljno veliki Hrvat - o trenerskim referencama najmanje se govori - umjesto pitanjima može li ponoviti Dalićeve uspjehe.

Dalićeva reprezentacija se prepoznaje i slavi možda čak i više zbog ideologije, nego zbog sportskih uspjeha.

Thompsonove poruke

Kao što se Marka Perkovića Thompsona slijedi i veliča zbog političkih i ideoloških poruka, zbog proustaškog i nacionalističkog sentimenta, zbog ZDS-a i desničarenja, zbog Gospi i križeva, a ne njegova glazbenog opusa.

Kao što Željka Markić nije štitila svetost braka, već diskriminirala gejeve, kao što je cijeli pokret za zaštitu obitelji usmjeren prema limitiranju ljudskih prava seksualnim manjinama.

Kao što Marko Skejo ne promovira Domovinski rat i branitelje, već koristi taj rat za promociju ustaških simbola i ideologije koja je i stajala iza osnutka HOS-a početkom rata.

Karamarkove podjele

I kao što je Tomislav Karamarko u oporbenim godinama koristio HDZ za radikaliziranje političke scene, pučističke udare na vlast, prozivke "komunista i loših Hrvata", izazivanje antisrpskog sentimenta...

Sav taj otrov ulijevao se u hrvatsko društvo kroz razne kanale, udruge, stranke, koncerte, utakmice, kroz reprezentaciju čiji izbornik je, ne zaboravimo, prozivao dio hrvatskih građana (i navijača reprezentacije) da "ne voli i ne želi Hrvatsku".

Takve poruke usvajaju Dalićevi sljedbenici i navijači, kao što ih šire Thompsonovi fanovi, obiteljaši Željke Markić, Skejini crnokošuljaši, pa zatim upijaju i ostali hrvatski građani koji zaključuju da je upravo to pravo domoljublje.

Promocija ideologije

Dalić je iskoristio reprezentaciju kao poligon za promociju ideologije, to isto činio je Thompson na svojim koncertima, to je umotano u navodnu brigu za obitelj, to se prodaje upakirano u sport, glazbu, navijanje i druge populističke metode.

Politika samo sve to amenuje.

A u tom slučaju nitko ne smije Daliću, Thompsonu, Željki Markić, HOS-ovcima ništa prigovoriti jer oni nisu samo nositelji sportskog uspjeha i glazbene popularnosti, već i domoljublja upakiranog u radikalno desničarenje.

Otrov i gnjev

Odlaskom Zlatka Dalića desnica je izgubila velikog saveznika, pokrovitelja i tutora na čelu najvećeg hrvatskog brenda, i otuda izvire tolika količina otrova, mržnje i gnjeva prema imenovanju Slavena Bilića.

A taj Bilić sada mora dokazivati da je njegov križ jednako velik kao i Dalićev, prije nego što pokaže da je njegov trenerski opus bolji od Dalićeva. 

To je očito križ koji mora nositi.