Najprije sam im pustio snimku i pokazivao objave jedne naše ekstremne stranke koja tvrdi da na videu neki tamnoputi mladić, sav bijesan, trga brisače sa zagrebačkog tramvaja. Pokazivao sam im potom snimku s jednog opskurnog portala te objave da strani radnici napadaju na Jarunu djecu sa Srebrnjaka (očito se htjelo sugerirati da tuku djecu iz istoimene bolnice). Pokazujem im poslije i snimku na kojoj, kako je objavio Janšin portal koji sada širi vijest o napadnutoj časnoj sestri, netko režira i snima lažno utapanje migranta na grčkim obalama (htjelo se reći da se takva utapanja uopće ne događaju).

Već treću godinu zaredom, u suradnji s Festivalom tolerancije i UNHCR-om, učenicima osnovnih škola držim predavanje o fake newsu. Sve su te priče oko spomenutih snimki bile velike laži. Nikad nitko nije napadao tramvaj u Zagrebu, snimka je autentična ali prikazuje raniji incident u Parizu, njegov akter i nije migrant prve generacije. Djecu na Jarunu nisu napali strani radnici. Upravo suprotno, ta "djeca" su bili huligani u crnim kapuljačama koji su danima kamenovali i zlostavljali strane radnike. Na grčkim plažama se nije snimalo lažno utapanje migranata, bio je to video koji prikazuje snimanje dokumentarca o maloazijskoj katastrofi koja se zbila 1922. Snimali su na Kreti scenu kada su Grci bježali iz spaljene Smirne, današnjeg Izmira, pred vatrom su ulazili u more, mnogi su se i utopili. Ta laž o lažiranju utapanja izbjeglica do danas nije uklonjena s Janšinog portala.

Potom pokušavam djeci objasniti kako lako i jednostavno mogu prepoznati sve te laži, čak i kako ponekad lako mogu otkriti pravu istinu. Igramo se i novinara. Što ćete prvo učiniti? Nazvati policiju? Bravo!

Pokušavam im objasniti banalnost laži, one iste laži koja rađa čuvenu banalnost zla. Studentima sam jednom govorio i o krvnim klevetama, o lažnim optužbama protiv Židova za obredna umorstva, predlagao im da istraže pisanje hrvatskih novina o slučaju djevojčice Eszter Solymosy koja je umorena 1882. u mađarskom selu Tisza-Eszlar i za čiju su smrt bili optuženi pripadnici židovske zajednice. Spomenuo sam im Hearsta i Španjolsko-američki rat, antički fake news o Kleopatri i Antoniju, pa još jedan slučaj s Jaruna, koji se zbio 1940. Djevojčica Zdenka se uputila s Trešnjevke prema jezerima oko kojih su tada živjeli Romi. Vratila se prekasno kući i, valjda strahujući da će je kazniti zbog skitnje, rekla roditeljima da su je "bili oteli i zlostavljali strašni Cigani". Policija je uhitila nevine Rome, svjetina ih je htjela linčovati dok su ih vodili u zatvor, u ćeliji su im polomili kosti, a onda se ispostavilo da je mala Zdenka sve izmislila.

Priča časne sestre o ubadanju nožem, od prve objave pa nadalje, ima sve elemente fake newsa, laži koja se širi poput vatrene stihije jer udara na duboke strahove i emocije. Takav fake news trebao bi biti lako prepoznatljiv, a najčešće i lako provjerljiv. Tkogod je čitao tekstove novinara (pravih novinara, onih koje danas nazivaju dnovinarima) o slučaju, od prvog je dana mogao lako zaključiti da priča ne drži vodu. Samo, slabo se čita u ovoj zemlji.

Pa ipak, je li to jedini razlog zbog kojeg se ta laž tako proširila i zbog kojeg i danas mnogi odbijaju povjerovati u pravu istinu? Ne. Fake news, laž, mit i obmana imaju moć da otmu naš mozak, moć koja je evolucijski uvjetovana, koja je nastala u pradavna vremena, dok smo živjeli u malim zajednicama ili plemenima. U jednoj studiji istraživači na Institutu za mozak i kreativnost na Sveučilištu Južne Kalifornije pratili su moždanu aktivnost ljudi dok su im postavljana pitanja koja se odnose na njihova najdublja uvjerenja. Zatim su im dali jasne i nedvojbene dokaze da je neko od tih njihovih najčvršćih vjerovanja posve pogrešno. Oni koji su još ostali čvrsto u svom uvjerenju, pokazali su jaku moždanu aktivnost u području povezanom s identitetom, što ima smisla: moralna, politička, svjetonazorska ili bilo kakva druga uvjerenja o svijetu koji nas okružuje— nisu samo informacije. Ona su dio osobnog i grupnog identiteta. Kad je taj identitet ugrožen, kad nam netko želi promijeniti ili oduzeti taj identitet, mozak reagira slično kao na golu fizičku prijetnju.

No, znanstvenici su također vidjeli signale u amigdali, u području mozga koje nam pomaže da uočimo stvarnu opasnost, prijetnju, da razvijemo tjeskobu i strah. "Mislimo da ljudi imaju mentalni mehanizam kojim samo jačaju svoja prethodna uvjerenja kad god ta uvjerenja budu napadnuta", objavio je Jonas Kaplan, doktor znanosti, glavni autor studije. “Dakle, ako ljudima koji su čvrsto protiv cijepljenja dajete informacije o sigurnosti cjepiva, njihov stav protiv vakcinacije na početku postaje samo još snažniji. Taj stav im ostaje kao novoučvršćena obrana protiv istine.”

Objašnjenje za to odbijanje mozga da povjeruje u istinu krije se u čovjekovoj potrebi da se štiti grupna kohezija. Ljudi se osjećaju sigurno i sretno kada znaju da s nekom grupom dijele svoja uvjerenja nastala iz straha od neke ugroze.

Ljudi su evoluirali kao izrazito socijalna bića. Opstanak ovisi o grupi. U prošlosti, neslaganje s grupnim uvjerenjima moglo je značiti i društvenu izolaciju, a onda i smanjenu vjerojatnost preživljavanja. Izvan grupe, izvan plemena, izvan obitelji, pa i izvan divlje rulje, čovjek je bio silno ranjiv. U pradavna vremena vjerojatno osuđen na smrt. Zato je psihološki mehanizam koji stabilizira uvjerenja grupe i otežava njihovo lako napuštanje mogao biti adaptivan. S vremenom se ta kohezija grupe počela čuvati lažima, mitovima, obmanama. Uvijek je bilo i podlaca koji su znali kako to činiti da sebi osiguraju korist.

Imajte na umu tu činjenicu: u neke stvari vjerujemo i podržavamo ih samo zato jer to čine i drugi oko nas, jer nam to daje osjećaj (lažne) sigurnosti u grupi istomišljenika. Ponekad takva uvjerenja, čak i ako štete nama ili našim bližnjima, ne želimo napustiti ni uz kakve argumente, jer nam mozak (pogrešno) šalje te davno stvorene signale da ćemo biti ugroženi ako napustimo grupu koja dijeli ista takva uvjerenja. Isti ti signali nerijetko pomažu da nas upravo laži i lažne vijesti zarobe, da otmu naš mozak. Hrvati su, čini se, prebrzo zaboravili kako ta moćna laž o ugroženosti može opsjednuti cijele narode, kako takve obmane imaju razoran učinak koji vodi najluđem krvoproliću, kako opaka može biti samo jedna takva poruka, možda samo par riječi. Nešto kao: Niko ne sme da vas bije.