Jedna od najtežih vijesti koju čovjek može čuti je ta da ima karcinom, a nedavni slučaj odvjetnice Line Budak pokazao je i određene manjkavosti u bolničkim protokolima po kojima se to čini. Kako bismo doznali kakvi su protokoli u priopćavanju pacijentima da boluju od te bolesti, kontaktirali smo neke od najvećih bolnica u zemlji. U razgovoru s liječnicima i jednom psihologinjom doznali smo da je protokol u KBC-u Zagreb, KBC-u Sestre milosrdnice te KBC-u Rijeka isti, a to je da ključni nalaz, riječ je o PHD nalazu, koji potvrđuje malignu bolest, dobiva specijalist onkolog te potom k njemu dolazi pacijent, kojem potom priopćava da ima karcinom. Tad mu ujedno govori o tome kako će dalje ići tijek liječenja. Ako osobe teško prihvate dijagnozu, nude im psihološku pomoć.
Primarijus Željko Soldić, zamjenik predstojnice Klinike za onkologiju i nuklearnu medicinu KBC-a Sestre milosrdnice u razgovoru za 24sata objašnjava kako pacijent sve dijagnostičke nalaze preuzima na šalteru, no jedino patološki nalaz PHD pacijentu u ruku daje liječnik koji ga je naručio na biopsiju.
- Kad je riječ o raku dojke, pacijent taj nalaz dobiva ili od kirurga, onkologa ili radiologa, jer smo svi skupa u timu za rak dojke. Taj nalaz ne diže bolesnik i nema ga na šalteru. Kad napravim biopsiju, naručim pacijenta za dva tjedna od toga jer toliko treba da nalaz bude gotov, nema tu čekanja, nismo imali slučajeva Poput ovoga koji se spominje u javnosti, u interesu mi je što prije napraviti terapiju pacijentu - kaže nam primarijus Soldić.
Primarijus Soldić: Nitko vas ne uči niti imate trening
Zanimalo nas je imaju li kakve pripreme, kakvu potporu psihologa kako priopćiti takvu vijest pacijentu.
- Niti vas tko uči niti imate trening kako ćete pacijentu reći da ima karcinom, sve je stvar liječnika, nastojim im na najnježniji način priopćiti, mislim koliko je to moguće kad osoba ima rak. Nastojimo biti empatični, pokušati smiriti pacijenta te mu u tom trenu biti i psiholog i psihijatar. Nakon 33 godine iskustva mi više nije teško, a mladi kolege uz nas starije iskusnije uče, prate nas, gledaju, bilo bi dobro da čovjek ima suporte u svemu, ali to nemaju ni bogate zemlje - zaključuje.
Isti protokol kod priopćavanja pacijentu da ima karcinom je i u KBC-u Rijeka, a mi smo razgovarali s prof. dr. Renatom Dobrila- Dintinjana, koja je internistički onkolog i pomoćnica ravnatelja za osiguranje kvalitete pružanja medicinskih usluga.
- Liječnik specijalist mora imati predočene sve nalaze i mora imati citološki ili PHD potvrđenu dijagnozu patološke bolesti. Potom liječnik priopćava pacijentu da boluje od karcinoma i s njim razmatra mogućnosti liječenja. Morate imati vremena za pacijenta da mu to priopćite jer će se on prvo šokirati, no odmah slijedi razgovor što možete učiniti za pacijenta i to zahtjeva vremena. Kod nas na Klinici za radioterapiju i onkologiju imamo otvoreno savjetovalište gdje pacijenti mogu otpočetka bolesti dobiti pomoć u nošenju s dijagnozom, kao i njihove obitelji. Naši pacijenti se ne moraju sami naručivati već to čini koordinatorica klinike - kaže dr. Dobrila-Ditinjana za 24sata.
Prof.dr. Dobrila-Ditinjana: Nama liječnicima isto treba puno veća psihološka podrška
Navodi da nakon određenog vremena liječnici imaju potrebu da im se pruži psihološka podrška te da u bolnici to imaju dobro organizirano.
- Nama liječnicima isto treba puno veća psihološka podrška i to pogotovo kad pacijentu trebate priopćiti najtežu vijest, a ta je da je bolest ušla u fazu da su iscrpljene sve mogućnosti liječenja, te gdje mu se dalje može pružiti samo podrška u palijativnom liječenju. Ja zadnjih 15 godina na Medicinskom fakultetu u Rijeci vodim izborni predmet suportivna skrb u liječenju onkoloških bolesnika, gdje studente učim kako ćemo komunicirati s pacijentom i saopćiti im dijagnoze i sve što se pacijentu nudi nakon toga, ne nudi mu se samo liječenje već i psihološka pomoć - kazala nam je.
Ivona Poljak, psihologinja Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb, također navodi kako su liječnici ti koji pacijentima njihove bolnice priopćavaju da imaju karcinom, a nekad je na tim razgovorima prisutna i ona. Naime, ona je jedina psihologinja na Klinici koja se sastoji od šest odjela, radioterapije, dnevne bolnice i poliklinike, te je podrška za liječnike i sestre u cijelom procesu liječenja njihovih bolesnika.
Psihologinja Poljak: Klinika za onkologiju na Rebru jedna je od rijetkih koja ima zdravstvenog psihologa
- Liječnici koji otkriju karcinom priopćavaju to pacijentima nakon što su prije toga dobili sve nalaze. Naši onkolozi su ti koji pacijentu moraju priopćiti one loše vijesti o progresiji bolesti ili kad im moraju reći da im više ne mogu pomoći jer su iscrpljene sve mogućnosti liječenja. Kad onkolog vidi da se pacijent teško nosi s dijagnozom šalje ga meni, a usluge psihologa koriste i liječnici. Naime, ja sam u timu koji priopćava pacijentu vijest o prestanku liječnenja, tu sam za suportivno i palijativno liječenje gdje se bolesnicima i obiteljima priopćava da nema dalje liječenja, da su iscrpljene sve opcije, tu sam za potporu i osoblju i pacijentima, kako za načine komunikacije tako i za reakcije pacijenata nakon toga. Klinika je jako velika i ne mogu biti pri svakom priopćavanju, ali radim s velikim brojem bolesnika pa mi sami dođu. Moram reći i kako je Klinika za onkologiju na Rebru jedna od rijetkih Klinka koja uopće ima zdravstvenog psihologa. Veliki je napredak da su prepoznali da je potreban zdravstveni psiholog, iako je još uvijek veliki nedostatak psihologa u zdravstvu - kaže nam Poljak.
Redovito odlazi na liječničke i sestrinske kongrese gdje im drži edukacije o pristupu pacijentima. Njen posao je osnažiti i medicinsko osoblje i pacijente kako se nositi što bolje sa situacijom.
Ivana Kalogjera: Mlada žena u Osijeku je na šalteru doznala da ima rak
I dok nam iz navedenih bolnica poručuju kako je protokol isti i da je liječnik specijalist taj koji pacijenta obavještava o tome da ima karcinom, Ivana Kalogjera iz udruge Nismo same, koja pruža podršku ženama oboljelima od malignih bolesti, navodi kako one imaju drugačije iskustvo.
- Svaka bolnica radi po svom, najveći stres je kad na šalteru doznate da imate rak. Sjećam se kad me 2017. godine nazvala mlada žena iz Osijeka, majka dvoje male djece, koja je na šalteru u bolnici pokupila nalaz u kojem je pisalo da ima rak. Poslali su je doma bez da razgovara s nekim liječnikom jer nije imala uputnicu da se ikome javi. Žena me nazvala, plakala, ja sam bila izvan sebe i pisala sam tadašnjem ministru zdravstva Kujundžiću. Pitala sam kad će se donijeti protokol u bolnicama o priopćavanju vijesti pacijentima da imaju rak, a Ministarstvo je samo odgovorilo da će donijeti protokol, koliko znam nije se ništa promijenilo, a neke žene su i poštom dobile nalaz da imaju karcinom, svaka bolnica ima svoje pravilo - zaključuje.
Tri velika KBC-a tvrde da imaju isti protokol kod priopćavanja vijesti pacijentu da ima rak.
ČETIRI TOČKE PROTOKOLA
Bolnice koje smo kontaktirali imaju isti protokol kod priopćavanja vijesti pacijentima da imaju karcinom.
● Kad pacijent dođe u bolnicu na pregled vade mu se svi nalazi
● Ako se pojavi sumnja na karcinom, liječnik specijalist pacijenta šalje na biopsiju i naručuje pacijenta kad stigne nalaz
● Pacijent nije taj koji dobiva PHD nalaz već isti stiže kod liječnika, koji potom prima pacijenta i obavještava ga o tome da ima karcinom
● Pacijentu se nudi psihološka pomoć
LINA BUDAK
Lina Budak optužila je Kliniku za tumore u Zagrebu kako je sedam mjeseci nisu obavijestili da ima karcinom dojke, zbog čega joj je odgođeno liječenje i ugroženo zdravlje, dok su iz navedene bolnice poručili kako ona nije sedam mjeseci došla kod liječnika.