Vojnici u pratnji inkvizitora uvijek bi dolazili noću jer su znali da ih osumnjičeni tada najmanje očekuje. Odveli bi ga u mračnu prostoriju bez prozora, osvijetljenu samo s nekoliko svijeća. Zidovi i pod umrljani krvlju, čak i sam pogled na sprave za mučenje, i najhrabrije bi natjerali na priznanje - ako su znali za što su osumnjičeni. Naime, mnogi nisu znali zbog čega su zatočeni. Ispitivanja su bila strašna. Krvnici bi nesretnika zavezali golog za stolac sa 200 ili 300 prijetećih šiljaka. Pri najmanjem pokretu željezne bodlje duge pet centimetara probijale bi mu kožu, a kad bi mučitelji zaključili da ne pati dovoljno, zapalili bi vatru i užarili željezni stolac ili bi mu pak kliještima čupali bradavice. 

>> Više pročitajte u novom broju 24sataExpressa