U razmaku od desetak dana Zoran Milanović dvaput je govorio o nacionalnoj državi.

"Nama je ipak ispred svega naša domovina, naša nacionalna država, Hrvatska. Europska unija je dobra stvar, ali mi smo prije svega nacionalna država, od toga je sve počelo i za to su se ljudi borili, i za to su ljudi ginuli, a takvu tešku sudbinu nema niti jedna europska država", izjavio je prije par dana na Viru, na svečanoj sjednici Općinskog vijeća.

Dva tjedna radije, u Jelsi na Hvaru, poručio je kako "bez dosta države nećemo moći", naglasivši kako je to "prije svega hrvatska država kojoj dugujemo lojalnost, koja je naša nacionalna, građanska država".

Dva govora, dva naglaska na nacionalnu državu.

Svaki drugi birač HDZ-a bio bi sretan. Kao i onih 56 posto glasača Mosta. 

Njihov predsjednik

Jer upravo oni u najnovijim anketama podržavaju predsjednika Republike, i to onog koji svoje govore i nastupe sve češće oblikuje i intonira kako bi se svidio njima: glasačima kojima je važna nacionalna država, suverenitet, hrvatstvo, država za koju su se ljudi borili i ginuli, i sve to nasuprot Europske unije koja je zapravo - kako reče Milanović - izvor "koristi, sigurnosti i na kraju novca".

Takva retorika nije Milanoviću pomogla da se vrati na čelo ljestvice najpopularnijih političara u anketi Crobarometra za Novu TV, ali mu je omogućila da ipak malo popravi rejting, odnosno da prvi puta u godinu dana udio onih koji ga podržavaju bude veći od onih koji ga ne podržavaju. Doduše, za dlaku - omjer je 45 naprema 44 - ali ovakvog predsjednika treba veseliti.

Predsjednika koji je odavno krenuo gacati po desničarskim plićacima, a sada je počeo strukturirati svoje poruke prema nacionalnoj, suverenističkoj politici koja je muzika za uši hadeezovcima i mostovcima, kao i suverenistima.

Tuđman protiv Plenkija

Naravno, Milanovića i dalje podržava 74 posto birača SDP-a, što je vjerojatno odraz Stockholmskog sindroma, kao i (samo) 56 posto birača platforme Možemo, nove uzdanice aktivističke, zelene ljevice, no podrška svakog drugog glasača HDZ-a nije za baciti.

Ne samo zato što HDZ-ovci u pravilu njeguju afirmativan odnos prema instituciji predsjednika Republike, niti zbog toga što se Milanović sve više promovira u nepriznato političko dijete Franje Tuđmana, već i zato što šef države odudara od aktualne politike HDZ-a i udara po Andreju Plenkoviću.

Ako je HDZ otprilike podijeljen između desničara i liberala, onda ona prva polovica svoju utjehu nalazi u retorici Plenkovićeva trenutno najžešćeg protivnika.

Glazba za uši

To je glazba i za uši Mostovaca, čiji politički lideri sve glasnije podržavaju Milanovića, Miro Bulj vodio je bračni par Milanović pod ruku po sinjskoj Alci, a Nikola Grmoja podržao novog Milanovićeva kandidata za predsjednika Vrhovnog suda. Svi koji udaraju po Plenkoviću, udaraju po emotivnim strunama Mostovaca i onih 43 posto HDZ-ovaca.

Milanović je prvu predsjedničku kampanju bazirao na ogorčenju birača Kolindom Grabar Kitarović, ali i na traženju oprosta od ljevičara zbog svega što im je napravio u deset godina na čelu SDP-a, što mu je naposljetku upalilo i zbog čega su se mnogi kasnije pokajali. 

No sada očito proširuje portfelj: "predsjednik sa stavom" krenuo je (odnosno, nastavio) promovirati stavove koji se više uklapaju u desni ideološki spektar i milozvučnije odzvanjaju u ušima birača desnice. 

Udara pečate

Tome u prilog ide najnovije inzistiranje na nacionalnoj državi, kao primarnoj vrijednosti, nasuprot Europskoj uniji kao izvoru novca i sigurnosti, ali zanimljivo, ne i demokratskih i drugih vrijednosti, poput ljudskih prava, ravnopravnosti, slobode govora i tome slično.

Desnici je uvijek bilo važnije imati nacionalnu državu, nego voditi računa o tome kakva će ona biti, a na tom tragu sada je i Milanović. "Nama je ipak ispred svega naša domovina, naša nacionalna država, Hrvatska", kaže predsjednik.

Do predsjedničkih izbora ima još vremena, no dok se iz Plenkovićeva HDZ-a, rasturenog Domovinskog pokreta, pogubljenog Mosta, razmrvljenih suverenista i nacionalista iskristaliziraju mogući kandidati, Zoran Milanović udarit će svoj pečat na svakom ideološkom i svjetonazorskom ćošku iz kojeg bi mogao izbauljati neki protukandidat.

Nakon deset godina na čelu SDP-a Milanović se žalio na birače ljevice kao "nježne biljke". Sad je pronašao mnogo tvrđu publiku.