Ovako je trebalo zvučati. Novinar: “Gospodine Plenkoviću, kako komentirate rezultate izbora za predsjednika RH?”
Plenković: “Prije svega, bio je ovo doista praznik demokracije. Mislim da je Hrvatska još jednom pokazala da je sve zrelije društvo u kojem se izbori održavaju bez ikakvih problema i incidenata. Naravno da nisam zadovoljan rezultatima, ali tako vam je to u politici. Nekad pobijedite, nekad izgubite, ali pošto se u oba slučaja radi o volji građana, odnosno birača, tu volju treba poštovati i prihvatiti. A kao i u sportu, veselite se kad pobijedite, odnosno čestitate pobjedniku kad u fer borbi izgubite. I date sve od sebe da sljedeći put vaš rezultat bude što bolji.”
Novinar: “Znači li to da ćete čestitati novom/starom predsjedniku? Iako on Vama nije čestitao pobjedu na parlamentarnim izborima.”
Plenković: “Naravno, čestitat ću Zoranu Milanoviću. Između ostalog baš zato što on meni nije. Da pokažem da nismo isti. Da pošaljem poruku javnosti kako ovdje nije riječ o privatnoj borbi dvaju macho muškaraca nego o natjecanju za najodgovornije funkcije u društvu. Ako baš hoćete, čestitati Milanoviću znači pokazati odgovornost prema tolikom broju hrvatskih građana koji su danas dali glas njemu, a već na nekim sljedećim izborima mnogi od njih možda će dati glas meni i mojoj stranci”.
Novinar: “Planirate li doći na inauguraciju predsjednika?”
Plenković: “Kakvo je to pitanje? Naravno da ćemo i predsjednik Sabora i ja, kao i svi ministri koji budu pozvani, prisustvovati inauguraciji. Hrvatska nije vlasništvo niti jedne stranke, pa ni premijerov odlazak na spomenuti događaj ne smije biti uvjetovan osobnim stavovima ili afinitetima. Institucija predsjednika Republike važan je segment funkcioniranja Hrvatske kao demokratske i pravne države. Kako premijer ili predsjednik Sabora, koji svojim ovlastima čuvaju ustavni poredak, mogu ne poštovati instituciju predsjednika države? To bi ustvari značilo nepoštovanje Ustava i zakona. S druge strane, pa nismo li izlazili iz Jugoslavije kako bi građanima omogućili slobodu izbora i kako ne bismo živjeli u državi u kojoj sve javne funkcije obnašaju predstavnici jedne političke stranke?! Ovo što se dogodilo potpuno je normalno u demokraciji. Pogledajte, primjerice, SAD. Zamislite da bivši predsjednici Bush, Clinton i Obama, koji se u toliko toga ne slažu s novoizabranim predsjednikom Trumpom, odluče bojkotirati inauguraciju. To bi bio prvorazredni skandal, ali i poticaj daljnjem produbljivanju političke i društvene krize. Što bi svaki odgovorni političar, koji javni interes stavlja ispred privatnog ili stranačkog, morao imati na umu.”
A zvučalo je potpuno suprotno. Već nakon objave prvih rezultata moglo se naslutiti da je premijer i predsjednik HDZ-a poraz svoga kandidata shvatio vrlo osobno. Dijelom zbog taštine, koja očito dominira njegovim karakterom, a dijelom jer je tipičan predstavnik stranke koja već 35 godina nacionalne, državne i društvene interese poistovjećuje s vlastitim (stranačkim) interesima. Tako se svaki poraz HDZ-a doživljava kao poraz Hrvatske, zbog čega i svaki pobjednik nad HDZ-om ne zaslužuje čestitku nego prijezir i osudu. Osim toga, kako misle u toj stranci, poraz HDZ-a nije rezultat volje građana nego njihove masovne obmane. A u toj obmani kao u nekom udruženom urotničkom pothvatu sudjeluju sve ostale političke stranke, mediji, pa čak i poneki strani centar moći. Za članove i simpatizere HDZ-a nitko drugi nije sposoban niti dostojan upravljati Hrvatskom. Hrvatska bez HDZ-a na vlasti bila bi osuđena na propast jer bi je vodili čudni i apsurdni likovi. Otprilike poput onih na kakve nailazi Alisa kad zaluta u zemlju čudesa. A realnost je ustvari upravo obrnuta. Na političkim, ekonomskim, pravosudnim i napose kadrovskim “čudima”, apsurdima, nelogičnostima i ostalim umotvorinama koje dolaze iz središnjice HDZ-a pozavidio bi i sam Lewis Caroll. Razlika je ipak u tome što se u njegovoj bajci Alisa na kraju probudi i shvati da je sve bio samo nadrealan san. Za razliku od nas, koji svakog jutra iznova moramo gledati i slušati naše Bijele Zečeve, Lude Klobučare, a posebno hirovitu, taštu te osvetoljubivu Kraljicu.