Pobožnosti Velikog petka i Muke Isusove na poseban način štuje se u Imotskoj krajini gdje se u svakoj župi već u jutarnjim satima kreće sa nošenjem Križa. Križni put u nekim župama dugačak je desetak i više kilometara.
Za taj dan križonoše se posebno spremaju jer velika je čast nositi križ. U župi Zagvozd na Put križa kreće se u posljepodnevnim satima. Podnožjem planine Bikovo od Zagvozda crkve Gospe Karmelske do Velike Gospe kamenim stazama križonoše nose teški Križ do crkve Svetog križa u Rasovcu da bi se tek u noćnim satima ponovno vratili u stojnu crkvu Gospe Karmelske gdje potom počimaju obredi Velikog petka i ljubljenje križa.
Neki od križonoša zavjetno bosi križ nose viđe od četrdeset godina. I dok križonoše u tišini svatko sa svojim mislima zavjetuju svoj križ zagvoški kantaduri kantaju Muku gospodinovu.
Treba istaknuti kako je kantanje Muke dio pasionske baštine te se na ovakav način ne izvodi nigdje doli u Zagvozdu više od tri stoljeća. Više stotina Zagvožđana pratilo je križ u molitvi, pripremajući se na poseban način za proslavu Uskrsa.