Biste li odahnuli da je oporba uspjela i da ste opozvani? Naime, tad biste prestali biti ministar i vratili biste se mirnom životu?

Razlozi koje je oporba navela za moj opoziv su smiješni. Riječ je o zaista smiješnom igrokazu, a oporba je pokazala da nema političko znanje, ali i da su zaista slabog dosega. Inače, nemam ja što odahnuti. Pa zdravstveni sustav je relativno stabilan s klasičnim poteškoćama.

Hoće li i može li zdravstvo u Hrvatskoj ikad izaći iz dugova?

Zdravstvo se svugdje u svijetu bori s tim kako zadovoljiti potrebe s obzirom na prihode, pa čak i u bogatijim zemljama poput Velike Britanije ili Njemačke. Recimo da nama u Hrvatskoj poraste BDP i da se povećaju prihodi, svejedno će biti financijskih problema u zdravstvenom sustavu, i to zbog toga što želimo biti u korak s najsuvremenijim metodama liječenja. No cilj nam je da budemo stabilni. Mi u zdravstvu trebamo sačuvati što imamo, a to je solidarno zdravstvo. Probleme s povećanjem troškova zbog suvremene medicine imaju i bogatije zemlje kao što je Švicarska, tako da je to nešto što je u zdravstvu relativno normalno.

Treba li ministar zdravstva biti menadžer ili liječnik? Jedan dio političara zalaže se da bi na čelu zdravstvenog sustava trebao biti menadžer.

Ministar zdravstva prije svega treba biti netko tko razumije sustav i koji ima menadžerske odlike, ali i razumije struku i zdravstvo. Smatram da je od izuzetne važnosti da razumije medicinski i zdravstveni sustav. Činjenica jest da su u Hrvatskoj svi ministri zdravstva do sada bili liječnici, ali tako je, primjerice, i u Sloveniji. Bio sam prije nekoliko dana u Sloveniji, gdje je sad na čelu ministarstva zdravstva menadžer, a imenovan je prije šest mjeseci. No on razumije sustav jer je bio direktor KBC-a u Ljubljani. Na tom sastanku sjedili smo u dvorani u kojoj su bile slike svih dosadašnjih ministara zdravstva u Sloveniji i svi su bili liječnici. Dakle, moj sadašnji slovenski liječnik je izuzetak.

Što vama kao cijenjenom liječniku treba politika u životu i svakodnevna izloženost kritikama?

U politiku sam ušao 2012. kad sam se kandidirao za predsjednika HDZ-a. Tad je HDZ već izgubio parlamentarne izbore i bili smo u oporbi. Znači, nisam ušao zbog želje za vlašću već zbog toga da pokušam nešto napraviti za svoj narod. Što se tiče moje struke, činjenica je, ali ne želim zvučati bahato, da mogu sutra otići iz Hrvatske i za dobar novac raditi vani. S ovim znanjem koje imam nema bolnice u kojoj ne bih mogao raditi i, kad bih gledao samo sebe, ja ne bih bio sad u domovini. Ali nije u šoldima sve.

Prvo ste bili u HDZ-u, pa ste osnovali Hrvatsku zoru, a potom ste se vratili u HDZ. Politika vam je, izgleda, neodoljiva.

Hrvatsku zoru osnovao sam jer su mi pripremali izbacivanje iz stranke. Bio sam u Gospiću kad je ta informacija došla do mene pa sam rekao: ‘Neće mene nitko izbacivati, sam ću izaći.’ Tako sam i napravio i izašao iz HDZ-a. Kad se vodstvo stranke promijenilo i kad me predsjednik HDZ-a Andrej Plenković pozvao da se vratim, prihvatio sam i vratio sam se.

Kako surađujete s premijerom Plenkovićem?

S pametnim ljudima lako je surađivati.

Možete li nam objasniti zašto su lijekovi u Sloveniji jeftiniji nego u Hrvatskoj?

U Saboru bi sad rekli ‘ispravak netočnog navoda’. Naime, cijene lijekova se bitno ne razlikuju, ali mi sa susjedima Slovencima i dalje razgovaramo i dogovaramo se kako bismo i jedni i drugi postigli nižu cijenu lijekova.