Knjiga "Ispovijed iz pakla: uspon i pad Ante Pavelića" u rekordnom se roku rasprodala. Doslovce je razgrabljena za samo dva tjedna pa su 24sata tiskala i drugo izdanje koje se ovih dana nalazi u knjižarama i na kioscima. Okosnicu knjige čini dosad zatajena ispovijed Ante Moškova, zapovjednika Pavelićevog tjelesnog zdruga, pripadnika prve ustaške emigracije iz Italije i nesuđenog Pavelićevog zeta, u kojeg je fatalno bila zaljubljena Višnja Pavelić, kćer Poglavnika NDH. Zbog velikog zanimanja čitatelja, ekskluzivno donosimo izvatke iz ovog publicističkog bestselera u pet nastavaka.
Odnos Pavelića prema Vjekoslavu Luburiću Maksu bio je središnje pitanje Nezavisne Države Hrvatske. Ta su dva čovjeka u bitnome odredila njenu sudbinu. Ne samo u ratnom razdoblju, već i u emigraciji.
- Pavelić Luburića uopće nije osobno poznavao do dolaska u NDH i Luburić u početku nije imao veze ni s Ravnateljstvom za sigurnost (RAVSIGUR) ni s policijom već je radio sa Servatzyjem na opskrbi Poglavnikove tjelesne bojne, objašnjava Moškov.
Sklonost alkoholu
- Kasnije je Luburić, i pored svih Servatzyjevih molbi da ostane s njim i da mu pomaže, prešao Babiću, vrlo se sprijateljivši s njim, doskora postao njegov zamjenik, a i nasljednik nakon smrti ovoga. Od tog vremena najuže surađuje s Didom Kvaternikom i tek tada postupno dolazi u izravni dodir s Pavelićem. Nema nikakve sumnje da je Pavelić bio informiran o potpunoj i najsljepijoj Luburićevoj odanosti prema njemu, a i sam se u istu potpuno uvjerio. Sve veće Luburićevo približavanje Paveliću, ili možda bolje reći Pavelića Luburiću, počelo je izazivati i kod samoga Dide Kvaternika neku vrstu zavisti i ljubomore. Još prije nego što je Dido Kvaternik bio smijenjen, Pavelić je Luburića počeo mimo Dide Kvaternika posebno primati i pozivati. Nakon Babića sigurno nitko nije bio na boljoj cijeni kod Pavelića kao Luburić, a kako je Luburić uz potpunu vjernost, odanost i konspirativnost bio okretan, brz, marljiv, a i dosta duhovit u usporedbi s Babićem (usto nije bio kao Babić naklonjen alkoholu) sigurno je kako je natkrilio i Babićevu najljepšu uspomenu kod Pavelića…
Ubijanja u logorima
Napominjem da je dugo vremena i stari Kvaternik bio raspoložen prema Luburiću, te ga s puno simpatija prihvatio. Pavelić je u ovom slučaju našao umjesto Babića jedno sigurno i potpuno pouzdano, ako ne možda i pouzdanije oruđe i oružje u osobi Luburića. Pred neposredno otpuštanje Dide Kvaternika, a osobito nakon njegovog odlaska, Luburić je bio stalno u izravnom kontaktu s Pavelićem. Taj izravni kontakt mimo svih novih šefova Ravnateljstva za sigurnost ostao je do kraja stalan.
Pogledaj video
Luburić je mnogo puta znao doći samo na jedan dan u Zagreb, ili naprasito, da bude primljen kod Pavelića, te ne zadržavši se ni časka, opet odmah otići.
-Ubijanja u logorima, koliko masovna toliko i pojedinačna, svakako su u najužoj vezi s Pavelićem, iako se on pravio da mu ista nisu poznata, kaže Moškov. - On je tvrdio kako su to samo glasine koje se prepričavaju i namjerno ubacuju od protivnika (to je meni govorio). Posve je sigurno da je Pavelić morao točno znati što se u logoru zbiva, a to potvrđuje i Dido Kvaternik za svog razdoblja službovanja, kao i već navedeni izvještaj Vlade Singera, kojeg je Pavelić primio i radi kojeg je Singer i zaglavio. O glasinama koje su kružile po Zagrebu u vezi s Jasenovcem, kako se tvrdi, Paveliću su govorile mnoge osobe - meni je poznato za Servatzyja i njegovu ženu, koja je i Mari Pavelić isto govorila - ali on je sve to negirao. Odnos Pavelića i Luburića u vezi s tim bio je svakako najintimniji, te je sigurno prešao u ovome pitanju odnos Pavelića i Dide Kvaternika, a isto tako i Lisaka, koji je kao šef RAVSIGUR-a jednom prilikom, izgleda iskreno i spontano, napao Luburića, jer mu je ovaj onemogućavao točan uvid u događaje u logorima (Vilko Pećnikar).
Sukob s Nijemcima
Sigurno je i nema nikakve sumnje da bi Luburić radio išta mimo želje i zapovijedi Pavelića, te je u tome natkrilio i Didu Kvaternika. Luburiću je Pavelić bio pojam izdignut nad svim pojmovima, pa i nad samom svojom majkom i rođenom braćom, a vjernost prema njemu i apsolutna poslušnost bila je svrha njegovog života. Baš radi toga, nijedan Luburićev čin nije mogao biti i sigurno nije bio bez Pavelićeve suglasnosti ili bez njegovog odobrenja i ovlasti. Radi toga je isto tako isključeno da bi Luburić Pavelića ikad lažno ili netočno izvještavao o stanju u logorima. Kolika je bila povezanost Pavelića s Luburićem, vidi se iz slučaja kad je jednom Luburić, radi nekogsukoba s Nijemcima bio od ovih tražen a Pavelić ga ni tada nije odbacio. Luburić je tom prilikom nestao iz Zagreba na par mjeseci i kad se vratio rekao je kako se nalazio u hrvatskom Zagorju. Pavelić ne samo što je imao povjerenje u Luburića, nego je i u pogledu važnih odluka čisto vojničkog karaktera cijenio njegovo mišljenje i to više nego svih ostalih. Za ovo je tipičan slučaj kada je Banja Luka bila odsječena i gotovo potpuno osvojena (čitava osim jednog uporišta vojarni) od strane partizanskih jedinica, te nakon dugih borbi uz pomoć njemačkih jedinica ponovo odterećena. Tada su general Gruić, Tomica Sertić i general Rubčić , koji je zapovijedao jednim dijelom, predlagali da cijela divizija napusti čitav banjalučki sektor i tako oslobodi jednu diviziju, koja bi se mogla upotrijebiti kao mobilna snaga, što se nametalo kao bezuvjetna potreba, osobito jer su iste jedinice bile vezane za čuvanje Banja Luke, kao i komunikacija do iste i bespomoćno bile izložene uslijed pomanjkanja drugih nezavisnih jedinica stalnim dnevnim gubicima.
Prodor partizana
Luburić je, uz sva ta obrazloženja i pored očitosti da će se čitav taj sektor morati napustiti kroz najkraće vrijeme, bio jedini da se i dalje zadrži i Pavelić je odlučio prema Luburićevom prijedlogu ne promijenivši ga ni onda kad je nastala situacija koja je dala pravo prvom prijedlogu Sertića, Gruića i Rubčića.
Isto je tako u par navrata Pavelić slao Luburića na važnim odsjecima područja, koji su se počeli gubiti kad su partizanske jedinice počele općenito prodirati, povjerivši mu kao posebnom njegovom izaslaniku zapovjedništvo nad svim hrvatskim jedinicama. Tako na primjer u Hercegovini, a kasnije pred Sarajevom. Istina, radi takovog odnosa, Luburić je postajao sve poduzetniji i sve samovoljniji u odnosu prema drugima, osim prema Paveliću.