Vidio Andrej Plenković da mu zbog ekocida u Gospiću pada rejting, pa je požurio objaviti da ni on, baš kao ni mnogi drugi ljudi, nije zadovoljan dizajnom novog stadiona u Maksimiru.

"Osobno ovim rješenjem nisam zadovoljan. Kad vam nešto na prvu ne sjedne, onda imate dojam da trebate slijediti osjećaj", kazao je jučer predsjednik Vlade, poručujući kako treba vidjeti postoje li pretpostavke za poništenje natječaja. "Mislim da bi to, što se mene tiče, a i većine ljudi u Vladi s kojima sam razgovarao, bilo najbolje i najbrže rješenje".

A predsjednica Hrvatske komore arhitekata Rajna Bunjevac za Jutarnji list izjavila je kako bi to bio "svjetski presedan i međunarodna sramota". "Uplitanje politike u odluke stručnog žirija ruši legalne institute javnih natječaja", dodala je Bunjevac.

Ali što je to u usporedbi s Plenkovićevim "osjećajem"?

Osjećaj ispred procedure

Jer, osjećaj je ono što trebamo slijediti, ne struku, proceduru, kriterije, financijske okvire, zakone i propise.

Trebamo slijediti mišljenje predsjednika Vlade kojemu se predloženo rješenje "osobno ne sviđa", te stoga treba sve poništiti i krenuti ispočetka. 

On "poštuje struku", ali ipak "slijedi osjećaj".

A taj osjećaj navodi ga da se prikloni "ogromnoj većini navijača Dinama i brojnih ljudi vezanih uz nogomet", kao i BBB-a kojima će smetati propuh na ćoškovima tribina, uz ponekog gubitnika natječaja koji će u formi neovisnog stručnjaka kritizirati pobjedničko rješenje. 

Jer bolje se prikloniti masi, nego struci.

Ono što se ne sviđa nikome, ne sviđa se ni premijeru. Međutim, tek kad se ne svidi premijeru, ide se u rušenje natječaja na kojem se pobjedničko rješenje odabrano među 88 ponuda.

Ne između dvije ili tri ponude. Čak 88.

Nije li to dovoljno veliki uzorak?

Plenkijev nacrt

Idući korak: premijer će sam nacrtati stadion koji mu se sviđa, s lampicama, stolicama i grickalicama, ili će samo i isključivo premijeru biti predočeni svi radovi pristigli na natječaj kako bi on odabrao igračku koja mu se najviše sviđa.

Tako ne funkcioniraju demokracije, nego autokracije.

Jer, mogao je Plenković reći da mu se ne sviđa novi stadion, ali da istodobno poštuje odabir povjerenstva i kriterije struke. Svatko može reći da mu se nešto ne sviđa, kao što se mnogima ne sviđa katastrofa koju je HDZ-ova vlada napravila u Gospiću, ali Plenković svejedno nije zbog Gospića podnio ostavku i vratio mandat Hrvatskom saboru, a onda i hrvatskim građanima.

Stadion se ne gradi za Plenkovića. Niti se zbog Plenkovića poništava natječaj.

Jer, što ćemo s onima kojima se sviđa maksimirski stadion?

Teška vremena

Ipak, ovo su teška vremena za hrvatskog premijera i stoga koristi svaku priliku da se dodvori širokim narodnim masama. Tko zna, možda će Boysi skandirati njegovo ime na maksimirskom sjeveru.

Makar kao znak zahvalnosti što ih je branio zbog transparenta "Za dom spremni".

Plenković se sada predstavlja kao spasitelj, kao sanaderovski "duh iz mašine" koji poput padobranca sleti na neki problem i riješi ga na zadovoljstvo onih najglasnijih i najagresivnijih.

Kao što se svojedobno išao pokloniti šatorašima i uzeti autogram od Thompsona.

Balkanski populist

U maniri najvećeg balkanskog, gotovo vučićevskog populista Plenković jednom rečenicom ruši cijelu proceduru, omalovažava stručnjake, ponižava arhitekte, ignorira pravila, kako bi zaradio bodove kod što većeg broja građana.

Izračunao je da njih ima više nego arhitekata.

Plenković slijedi osjećaj jer taj osjećaj dijeli s desetinama, stotinama i tisućama ljudi koji bi mogli sutra zaboraviti njegov Gospić i nagraditi ga zbog "njegova" Maksimira.

Premijer poštuje struku samo kad se njezina rješenja uklapaju u njegov politički narativ. U suprotnom, šteta za struku.

Takvo dodvoravanje masama tipično je za sve HDZ-ove populističke lidere, još od Ive Sanadera koji je svojedobno blokirao objavu popisa nogometnih huligana i upadao nogometašima u svlačionice nakon pobjeda, a sada Plenković i preko Maksimira - kao i preko ZDS-a ili Thompsona - kupuje naklonost naroda.

Sidreni populizam

Istoga dana, primjerice, Plenkovićev ministar gospodarstva Ante Šušnjar najavio je stopiranje uvođenja "sidrenih cijena" jer su se bunili trgovci i ugostitelji.

Gospićki toksični oblak toliko se nadvio nad Plenkovićevu vladu da se traži svaka mogućnost odustajanja od nepopularnih mjera i zamjeranja ljudima.

Dok se podržava ZET-ovo zamjeranje Zagrepčanima.

Plenković popravlja sve, samo ne ono što je sam upropastio.