Ja vam imam ideja koliko vi ne možete ni zamisliti! Svašta mene zanima - egiptologija, grčka mitologija, znam i da su Japanci izumili crni sladoled, od sipe!, smije se, zajedno s nama, Lana Bolšec (20), nejvjerojatno britka i pametna djevojka iz sela Petrova Gora u Hrvatskom zagorju.
Prikovana je za kolica, odmalena boluje od cerebralne paralize no njezina životna energija i osmijeh osvajaju. Posjetili smo je zato što je velika zaljubljenica u animirane filmove, pri čemu najviše u japanski crtić Yu Gi Oh Zexal, koji se prikazivao na RTL-u, i koji joj je u mnogočemu, kaže, pomogao. Zbog tog je crtića napisala svoju "knjigu" - svojoj je asistentici Ivani Ivančir godinu dana diktirala svaki detalj svake od 98 epizoda crtića, koliko ih je prikazano na televiziji. Lanina knjiga ima 407 stranica, i veliko je blago. Govori o vjerovanju u dobro, o ljubavi i pomaganju, o tome kako je svaki, pa i naizgled najgori čovjek, u svojoj srži dobro biće. I sve to Lana zna, pa onda tako i promatra ljude - bez imalo predrasuda i sumnje.
- Dobar dan! Ja sam Lana, djevojka s posebnim potrebama, i obožavam crtiće!, dočekala nas je radosno u dnevnom boravku obiteljske kuće. Živi s mamom Nadom i tatom Tomom, mlađom sestrom Eleonorom, dok je najstarija kći Maja nakon udaje otišla od kuće pa je Lana danas već i teta trima nećakinjama. Odmah nam pokazuje svoju knjigu i počinje priču o tome kako joj je Yu Gi Oh Zexal, točnije njegovi junaci Astral i Yuma, promijenio život.
'Crtić se prestao prikazivati istoga dana kad mi je umro prijatelj, očajna sam'
"Ova je knjiga posvećena svim invalidnim osobama, ali i ostalim ljudima. Uz pomoć crtića Yu Gi Oh Zexal mogla sam raditi stvari koje prije nisam uspijevala. Prije, kad bi netko uopće spomenuo ulazak u trgovinu, ja bih se sledila od nelagode, ali sam uz pomoć Astrala i Yume savladala taj, i brojne druge strahove. Zahvaljujući epizodi u kojoj Astral jednog drugog lika uči kako jesti žlicom, i ja sam to uspjela! Naučila sam, najvažnije, kako nikad ne odustati jer sam dobila neku novu snagu", stoji u uvodu Lanine knjige.
- Da, ponekad se osjećam loše, pitam se zašto sam u kolicima, zašto ne mogu poletjeti, ali borac sam, veliki borac!, uči nas Lana kako razmišljati o životu. Voljela bi da njena knjiga dođe i do drugih s invaliditetom, i pomogne im, kao što je njoj pomogao crtić o kojem piše.
- Zbog njega sam se počela osjećati kao najzdravija osoba na svijetu, koja može i nemoguće. Naučio me kako druge razumjeti, i pomoći im, kao što i drugi ljudi pomažu meni, oduševljava nas Lana. Žalosna je što "njenog" crtića, sinkroniziranog na hrvatski, više nema na televiziji, jako joj nedostaje, i voljela bi ga imati.
- Prestao se prikazivati baš istoga dana kad je umro moj najbolji prijatelj iz škole u Krapinskim toplicama. Teško mi je pričati o tome, i kako mi je bilo zbog njegove smrti, a onda još i zbog prestanka prikazivanja crtića. Sve mi se srušilo, priča Lana, koja je kao odlična učenica, jedna od najboljih, završila školu u Centru za odgoj i obrazovanje Krapinske toplice, specijaliziranu za djecu s posebnim potrebama.
Sama je, zbog crtića, osmislila i društvenu igru, puna je ideja
Lana zna pobrojiti sve grčke bogove, egipatske faraone, katoličke svece...Zna tko je zaslužan za velike svjetske izume, i zašto je, primjerice, početkom 19. stoljeća uvedeno zimsko i ljetno računanje vremena.
- I s njom se zato uopće nije lako prepirati, smije se mama Nada (48), dodajući kako je Lana željna stalno novog znanja pa nekad postavlja i "preteška" pitanja. S Ivanom, svojom asistenticom, provodi nekoliko sati u učenju, ali i druženju. Upravo je Ivana zapisivala Laninu priču o crtiću, sve u detalje - što se dogodilo, i što je za nju to značilo.
- Ima nevjerojatno pamćenje, i ništa joj ne može promaknuti. Ako ste joj jednom nešto rekli, pogotovo obećali, za nju je to svetinja, i šteta da na svijetu svi nisu kao Lana!, kaže Ivana. A kako joj ide matematika, pitamo Lanu.
- Kao Yumi - nikako! smije se. Sama je, međutim, osmislila i društvenu igru, nešto pout Čovječe ne ljuti se, samo su igrači likovi iz omiljenog joj crtića.
Kad se dvije duše spoje u jednu, u ljubavi, ništa nije nemoguće, poručuje Lana, dodajući kako bi ljudi, jer imaju uši, trebali više slušati druge, a manje nametati svoje mišljenje.