Turkulinova ulica u Petrinji i tri mjeseca nakon potresa sablasno je prazna i tužna. Samo hrabri se usude prići mjestu pogibije jednog mladog života jer svaki zid ondje prijeti urušavanjem.
Na komadu odlomljenog zida pred zelenom kućom gdje je poginula Laura Cvijić (13) ljudi od tog dana pale svijeće. Netko je donio i kip Majke Božje s djetetom u rukama, a po hladnom kamenu za nju su poslagane čokolade, piše PS-portal.eu.
U razornom petrinjskom potresu gotovo osam tisuća obitelji ostalo je bez svojih domova, mnogi su utočište morali pronaći u vojarnama, kampovima, hotelima čak i izvan granica domovine.
Mnogi su i tjednima nakon spavali u kombijima i autima, a najtužnije od svega - čak devetro ljudi izgubilo je svoje živote pod ruševinama.
Osim Laure, život u potresu izgubili su otac i sin Franjo i Mario Tomić, Mile Jurković, Dušan Bulat zvani Gajo, 20-godišnji Darko Kozić, orguljaš Stanko Zec te Albin C. i Kristijan Dobrinić, koji su poginuli pomažući mještanima u sanaciji krovova.
Tek joj je bilo 13...
Djevojčica Laura navršila je 13 godina 22. prosinca 2020. Samo tjedan dana kasnije, u 12 sati i 19 minuta, njezin život je ugašen. Šetala je centrom Petrinje kad je zastrašujuća sila od 6,2 po Richteru protutnjala Sisačko - moslavačkom županijom. Zid Zelene kuće u ulici Artura Turkulina stropoštao se na pločnik na kojem je bila Laura, ostala je mrtva na mjestu.
Tog dana zrak je proparao vrisak njene majke, Snježane:
- S kim ću sada plesati...s kim ću plesati?!
Laura je pokopana na Silvestrovo, nekoliko stotina mještana došlo se oprostiti s njom. Djed i baka kažu da više nikad neće okititi bor. Njena majka još uvijek ne može razgovarati.
- Ne znam što bih vam rekla - govori Snježana i dodaje:
- Poslat ću vam dvije njene slike koje želim da objavite. Vi ste prvi koji me zove i pita može li...Jedna je s njenog rođendana, druga je naša zadnja zajednička slika, slikana na Badnjak...