U velikom intervjuu za Express renomirani kazališni i filmski glumac Leon Lučev govorio je o problemima s kojima se suočio kao branitelj i onome što zamjera aktualnoj, HDZ-ovoj vlasti, ne samo kad su branitelji u pitanju.
Express: Vrlo rijetko govorite o svojem ratnom putu. U rat ste krenuli s 19 godina, kao dobrovoljac, odmah nakon završenog vojnog roka u JNA u Sarajevu te se pridružili 113. šibenskoj brigadi. Na koji način su rat i blizina smrti utjecali na vas i vaš identitet? Muče li vas ratne traume?
Ono što je meni bilo zajebano u ratu je da svoju ljudskost moraš staviti sa strane da bi psihički preživio. Javlja ti se neki animalni mod preživljavanja. Drugo, vidiš previše stvari koje ne bi želio vidjeti i emotivno pucaš na stvari koje su neočekivane. Kad izađeš iz rata, misliš da je sve gotovo, a onda shvatiš da tad sve počinje. Stvar nije u prepričavanju anegdota, zajebanih stvari i suludih situacija, nego je pitanje kako nastaviti normalno živjeti s iskustvom rata i ratnih trauma? Negdje potkraj devedesetih, dok sam radio predstavu “Bez glume, molim”, kroz proces psihodrame osvijestio sam traume te došao do potisnutih sjećanja i misli iz tog trenutka. Također, snimio sam film “Muškarci ne plaču”, u kojem se branitelji suočavaju s ratnim traumama i proživljenim strahotama na psihodramskim radionicama. Danas mogu s mojom generacijom, ljudima s kojima sam bio u ratu, pričati o zajebanim stvarima koje smo prošli. Sad im se možemo smijati. To je neki dio mene koji sam ostavio negdje iza sebe. Jedno vrijeme sam proučavao samoubojstva branitelja, jer sam htio snimiti dokumentarac o toj temi. Prikupljao sam dokumentaciju i pokazalo se da se nakon rata svaki treći dan ubio jedan branitelj. Razmišljao sam o tome kako ljudi s ratnim traumama koji su imali gubitke ili su nanijeli gubitke mogu s tim iskustvom nastaviti živjeti? Tko im pritom pomaže i daje podršku da ozdrave? Koliko je potrebno da se prekine to evoluiranje boli i krene putem izlječenja kako bi ti ljudi mogli nastaviti normalno živjeti? Jebote, trebamo imati zdravo društvo!
Express: Kako tumačite da neki branitelji ili braniteljske udruge koriste svoj braniteljski staž za napredovanje u društvu ili promoviranje određenih ultradesnih i nacionalističkih stavova? Odnosno, kao mjeru hrvatstva te postavljaju ono pitanje: “A gdje si bio ‘91.?”.
A gdje ti je premijer bio ‘91.? Nemojte me jebat, gdje je puno ljudi bilo ‘91.? Uostalom, koga boli kurac gdje je tko bio ‘91.? Što se tiče udruga, treba uzeti u obzir da postoje različite udruge, na primjer Udruga veterana Domovinskog rata i antifašista VeDRA ili udruga SDP-ovih veterana iz Samobora, kao i neke druge udruge koje dobro i mudro rade. Negdje sam pročitao zanimljivu informaciju: u braniteljskim udrugama Republike Hrvatske, prema posljednjem popisu, nastalom na temelju plaćenih članarina, nalazi se samo 20 posto branitelja.
Dakle, 80 posto su slobodni strijelci. To nam govori da te braniteljske udruge ne iznose mišljenje kompletne braniteljske populacije, nego samo jednog dijela, koji je u manjini. I zašto Registar branitelja više nije javan? Kad je bio javan, točno se znalo tko je branitelj i koliko je tko bio u ratu.
Express: Hrvatska Vlada sve više pretvara Thompsona u normu hrvatskog domoljublja, a tako legitimira pozdrav “ZDS” i rehabilitira ustaštvo. U čemu je problem?
Problem je u sljedećem: premijer Plenković govori da nije fašist, međutim on nije ni antifašist, a čini mi se da nije ni Europejac, što nekako kazuje da on - nije ništa. I to je već problem, kad nisi ništa, a pokušavaš se svima uvući u šupak. Međutim, to je pokušao Vučić i opekao se. A vladavina Plenkovića sve više podsjeća na vladavinu Vučića jer vuče slične poteze. Uz to, on nam stalno maše BDP postocima te nas uvjerava da on i njegovi žive dobro. Super, a što ćemo mi ostali? Među prvima smo po stopi inflacije u EU. Ljudi žive sve lošije, zdravstvo se konstantno uništava, tvornice, hoteli i banke su rasprodani, poljoprivreda nestaje, a brodogradnja je ugašena. Što, kako i kuda dalje? S čime? Možda je Plenković u prvom mandatu nešto i pokušavao, ali onda kao da ga je netko uhvatio nježno za jaja i okreće ih, a to mi se čini da je jako bolno.
Cijeli intervju s Leonom Lučevom možete pročitati OVDJE.