Kambodžanski diktator Pol Pot, okrutni vođa ekstremnog maoističkog pokreta, umro je od srčanog udara na današnji dan prije 20 godina izmakavši ruci domaće i međunarodne pravde za jedan od najgorih zvjerstava u 20. stoljeću.
Čim je došao na vlast 1975. godine, Kambodžu je zajedno sa svojom okrutnom komunističkom organizacijom Crvenim Kmerima, preimenovao u 'Demokratsku Kampućiju' i pokrenuo masovni teror. Ukinuli su novac, banke, privatno vlasništvo, ispovijedanje religije, bolnice, tvornice i škole.
Cjelokupno je stanovništvo poslano na težak fizički rad u ruralne dijelove zemlje, a prvo su pobijeni pripadnici aristokracije i društvenih elita. Odmah nakon njih na redu su bili intelektualci koje se smatralo 'uprljanima zapadnom kulturom'.
Pobijeni su svi koji su nosili naočale jer se pretpostavilo da oni znaju čitati, kao i oni koji su imali njegovanu kožu na rukama jer je to značilo da nisu fizički radnici i da su obavljali neku vrstu intelektualnog posla. Na trgovima su se emitirale radijske stanice na stranim jezicima. Ukoliko bi netko zastao i pozorno ih slušao, čekala bi ga brza egzekucija.
Utopistički seoski poredak
Glavni cilj Pol Pota i Crvenih Kmera bio je stvoriti potpuno izolirano i besklasno te agrarno društvo u kojem će 'Nove ljude' (obrazovane u urbanim sredinama) pretvoriti u 'Stare ljude' koji neće biti obrazovani, neće imati privatno vlasništvo i raditi će isključivo fizičke poslove na polju i u šumama. Svi oni koji su odbili napustiti svoje domove na licu su mjesta ubijani, a njihova imovina spaljena. No, potpuni nedostatak znanja o poljoprivredi kod urbanog stanovništva rezultirao je jedinim mogućim ishodom - glađu u mnogim dijelovima zemlje.
Svi Kambodžanci su tako preko noći postali poljoprivrednici. Plaće nisu postojale, a hranu su dijelile društvene kuhinje. Zabranjene su čak i osobne zamjenice u jednini. Svaki Kambodžanac i Kambodžanka za sebe su govorili samo "mi". Kada bi neka regija imala problema s nestašicom hrane, nije bilo nikakve pomoći iz drugih dijelova zemlje. Gladni bi jednostavno morali ići tražiti hranu u divljini.
Glavni grad Phenom Phen, koji je bio razvijen i moderan grad sa tri milijuna ljudi, cijeli je evakuiran. Kao i drugi gradovi, postao je grad duhova.
Seks se kažnjavao smrću
Ljudi su bili prisiljeni raditi 12 sati dnevno što je uzrokovalo ogroman broj smrti, kako zbog iscrpljenosti i gladi, tako i zbog napuštanja moderne medicine i vraćanja tradicionalnoj. Zabranjen je i komercijalni ribolov što je također pridonijelo ionako ogromnoj smrtnosti u zemlji. Naime, za čak 80 posto stanovništva riblje je meso bilo jedini izvor proteina životinjskog podrijetla.
Progonile su se i ubijale gotovo sve društvene skupine, ali i religijske. Pobijene su tisuće kršćana, 25 tisuća budističkih redovnika, a na najvećem su udaru bili muslimani koje su prije ubijanja tjerali da jedu svinjetinu.
Zabranjeno je čak međusobno posjećivanje i komunikacija između članova obitelji, supružnici su se mogli sretati tek povremeno, a seks bi se kažnjavao smrću. Kažnjavala se čak i konzumacija hrane ukoliko bi netko jeo sam. Jesti se smjelo samo u velikim grupama, pod nadzorom vojnika.
Ugodan mladić lijepih manira
Pol Pot je rođen 1925. godine kao Saloth Sar u kambodžanskoj pokrajini Kompong Thom. Njegov otac bio je bogati uzgajivač riže s vezama u visokom društvu, a njegova sestra plesačica u kraljevskom baletu. Pohađao je školu francuskog jezika a u to doba takvu je privilegiju imalo tek stotinjak Kambodžanaca. Šest je godina proveo u budističkom samostanu, od toga dvije godine kao budistički svećenik.
Kao 24-godišnjak 1949. godine zahvaljujući vezama svojih roditelja dobiva državnu stipendiju i odlazi na studij elektrotehnike u Francusku. Kolege ga se sjećaju kao ugodna mladića lijepih manira. Dio 1950. godine proveo i u Zagrebu, kao član međunarodne radničke brigade koja je gradila prometnice u tadašnjoj Jugoslaviji.
Komunističkoj partiji Francuske pristupa 1952. Godinu dana kasnije kao neuspješan student izgubio je školarinu i vratio se u domovinu.Postaje nastavnik na privatnom fakultetu gdje predaje francusku književnost i povijest.
Vođa komunističkog pokreta u Kambodži postaje 1963. te utemeljuje komunističke oružane snage - Crvene Kmere. Jedno vrijeme bježeći od policije provodi u Vijetnamu. Ime Pol Pot uzeo je tek 1970-ih godina kao komunističko konspirativno ime. Na vlast dolazi 1975. godine i odmah počinje sa radikalnim reformama a u obračunu s 'neprijateljima' partije nije štedio ni bebe stare nekoliko mjeseci. Cijele su obitelji zajedno odlazile u smrt.
Neopisiva zvjerstva
Jurišni odredi Crvenih Kmera u to vrijeme bili su 'kratki' s mecima za egzekucije ali su pronašli bolje rješenje. Ubojstva su vršili zašiljenim bambusovim štapom. Osuđenik na smrt bi kleknuo nad golemom jamom, nakon čega bi mu se u potiljak zabio bambusov štap. Oružje jest bilo primitivno, ali nadasve efikasno.
Kolovođe "kontrarevolucije" prolazili su puno gore. Nabijani su na kolac i ostavljani da živi skončaju u najstrašnijim mukama, drugi su u drvenim kavezima izgladnjivani do smrti, a preostali su upućeni u neke od radnih kampova. Tamo su poumirali od iscrpljenosti.
S vlasti je svrgnut nakon četiri godine terora i to nakon invazije vijetnamskih snaga koje su na čelo države postavile Henga Samrina.
Genocid nad vlastitim narodom
U 20 tisuća masovnih grobnica kasnije prozvanih 'poljima smrti' pobacana su mrtva tijela između 1,4 i 2,2 Pol Potovih žrtava.
Polovica je njih smaknuta, a polovica je umrla od gladi i bolesti. UN je istragom utvrdio između dva i tri milijuna mrtvih, a UNICEF tri milijuna. Nakon pada režima Crvenih Kmera u zemlji je od 1979. do 1980. umrlo još barem 300 tisuća ljudi kao izravna posljedica njihove politike. Okrutnost Crvenih Kmera po dolasku na vlast u Kambodži bila je tolika da su povjesničari za njega skovali sasvim novi termin - 'autogenocid'.