Selo Gornje Maovice na visoravni Svilaje dom je bračnog para Batalić koji u skladnom braku živi više od osam desetljeća. Ivan (101) i Anka (100) za svoga su turbulentnog vijeka svašta doživjeli.

- Zaljubili smo se dok smo na planini čuvali blago. Bilo je tada momaka i cura, pa i blaga, koliko hoćeš - sjetno će Ivan.

'Oteo' ju je, a na njezinu braću zapucao iz kubure

Odlučio se Anku po bilo koju cijenu uzeti za nevjestu pa ju je “oteo” uz pomoć nekoliko prijatelja. Kad su braća došla po nju, Ivan je zapucao iz kubure, a braća su bila prisiljena uzmaknuti i vratiti se kući bez Anke.

- Nije me moj Ivan htio dati, a nisam ni ja htjela od njega otići - potvrđuje Anka, koja se za Ivana udala početkom 1931. godine. 

Rodila desetero djece, troje umrlo od dječjih bolesti

Rodila je desetero djece, od kojih je troje umrlo od dječjih bolesti. Vremešni bračni par se ni sam ne može sjetiti koliko unučadi, praunučadi i šukununučadi imaju.

- Dica imaju svoje živote i svugdje su po svijetu. Najbliže nam je kćer u Omišu koja svrati kad može. Nevjesta nam puno pomogne - kažu.

Općina ih zaboravila, primaju po 500 kuna socijalne pomoći

No općina Vrlika potpuno je zaboravila na najdugovječniji bračni par. Ne obiđu ih niti im pošalju kakav mali znak pažnje. Ivan i Anka primaju po 500 kuna socijalne pomoći, a njihova njega iziskuje puno veći trošak.

- Ja sam prije godinu dana zalegao, otkazale mi noge. Anka mi već deset godina skoro ništa ne vidi, a i jako slabo čuje - nabraja Ivan tegobe poznih godina. 
U starački dom ne žele, u biti ne žele nigdje iz svojih Maovica.

'Najteže razdoblje bilo nam je kad su nam četnici zapalili kuću'

- Najteže razdoblje u životu nam je bilo kad smo za vrijeme zadnjeg rata pobjegli kćeri u Omiš. Četnici su nam zapalili kuću - tužno će Anka.

U svoju kuću, gdje je sve počelo, vratili su se nakon sedam godina. Skromno su proživjeli svoje živote. Zdravlje im je sve slabije, no ljubav ih grije istom snagom kao i kad su se prije 83 godine jedno drugom zakleli.