Početkom 1942., u vrijeme nezapamćenog vala hladnoće, a istodobno s proglašenjem Hrvatskog državnog sabora, za koji je Pavelić sam proglasio sve zastupnike, u bivše Banske, po novome Poglavnikove, dvore ušli su radnici graditeljskog poduzeća Drage Poljanca zaduženi za raščišćavanje i rušenje, a za njima stolari Josip Milošak, Ivan Predavec, Dragutin Veliki i Eugen Mikulić - na “mjeridbe”. Proizvođač drvenih lustera Ivo Ivekić odnosi velike lustere na pozlaćivanje u svoju radionu u Krajiškoj 34, a na objektu su i električari iz elektro-radiona Helios, Gabrijela Kompanca i Franje Juriše, koji popravljaju instalacije i dobavljaju novi elektromaterijal. Staklar Miško Sudarević u fazama skida stara stakla na prozorima i namješta nova što traje mjesecima. Gradsko poglavarstvo, to jest njegov Odsjek za ceste i vodogradnje priključilo je urgentno objekt na novu kanalizaciju. Istodobno, ne samo u Zagrebu, nastavljaju se progoni srpskog stanovništva u NDH i transporti Židova u logore. Likvidacije nepoćudnih su svakodnevne, a s otvaranjem logora smrti Stara Gradiška postale su još masovnije i okrutnije. U vrijeme dolaska spomenutih majstora na objekt, Poglavnik objavljuje Index zabranjenih pisaca i njihovih knjiga.