Auto, auto, razdragano je viknuo maleni Tin Branković (1) iz Vinkovaca vidjevši poklončić koji smo mu donijeli. Rukicama se dovukao puzeći po tepihu do nas i udijelio nam najslađi osmijeh na svijetu.
Njegova dva mala stopala vukla su se beživotno po tlu, ukalupljena u dvije male ortoze izrađene specijalno za njega. Mora ih nositi 24 sata dnevno, tjednima, godinama, možda i cijeli život.
Naime, maleni Tin od rođenja boluje od rijetke bolesti artrogripoze multiplex congenita, što je zapravo izostanak mišićnog tkiva u stopalima. Da nešto nije u redu s njegovim nogicama primijetili su odmah po rođenju jer su mu stopala bila okrenuta prema unutra i izobličena.
- Ta bolest označava ukočene zglobove, kod Tina je to i na rukama i na nogama, slabe ili nikakve mišiće te slabu pokretljivost. Osim toga, imao je i 4. stupanj ekvinovarusa, a to su uvrnuta stopala. Obično jedna dijagnoza prati drugu. Šest mjeseci nisam znala ni što ćemo ni kako ćemo.
Iako sam bila očajna zbog svega, shvatila sam da se moram boriti za to da mi dijete prohoda - kaže nam Tinova mama Vita (36), koja se sa suprugom Josipom (29) odmah suočila s brojnim problemima liječenja sinovljeva stanja u Hrvatskoj.
Naime, ni jedan liječnik specijalist nije im davao konkretne prijedloge kako liječiti Tina te koje sve operacije on mora imati sljedećih godina kako bi se njegove nogice dovele u stanje da može na njima stajati i hodati.
- U Hrvatskoj smo imali jednu operaciju popuštanja tetiva, ali to nije dalo nikakve rezultate, čak su mu dali da nosi i one specijalne ortopedske cipelice sa šipkom u stopalu, što zapravo uopće nije smio nositi, kako smo kasnije saznali od liječnika u Njemačkoj. Doktori u Hrvatskoj rekli su nam da nisu sigurni da će Tin ikad hodati. A obišli smo ih puno. Nisam se mogla s time pomiriti. Očajna zbog svega, potražila sam iskustva roditelja koji imaju djecu s takvim dijagnozama i ispostavilo se da se većina njih operira i liječi u specijalnoj klinici Aschauu u Njemačkoj. Javili smo im se, poslali Tinove nalaze i dogovorili pregled. No HZZO nije dao preporuku za liječenje u inozemstvu ni potvrdu za plaćanje eventualnih operacija. Suprug i ja odlučili smo učiniti sve, prodati sve što imamo, samo da nam dijete prohoda - dodaje Vita, koja je inače kozmetičarka po struci, a otkako je rodila nalazi se na porodiljnom dopustu koji joj je poslodavac dao dokle god je potrebno, samo da maleni Tin stane na noge.
Status majke njegovateljice dva puta joj je odbijen iako je Tin invalid 4. stupnja s tjelesnim oštećenjem zbog kojeg se ne može samostalno kretati, nadležni smatraju da je on mentalno zdrav i može biti pokretan.
- Doktor koji je operirao Tina napisao je u nalazu da je on dijete koje ne može biti bez 24-satne roditeljske skrbi, pa ću ponovno predati zahtjev u socijalno za status mame njegovateljice - kaže Vita.
Tata Josip radi u autoindustriji u Njemačkoj, jer ovdje nije mogao naći adekvatno plaćen posao, pa je često odsutan od kuće što mami dodatno komplicira stvari.
Tin je do sada već imao dvije operacije na stopalima u spomenutoj klinici. Svaka je trajala po tri sata i bile su vrlo zahtjevne. Sve su to Brankovići morali platiti, a u tome su im pomogli dobro ljudi, Grad Vinkovci, donatori koji su se odazvali na niz humanitarnih akcija kako bi sakupili novac za malenog Tina.
- Problem je što će se Tinovo liječenje i potrebne operacije raditi dokle god on raste i razvija se. Doktori su nam rekli da će on jednoga dana prohodati, ali ne znamo točno kad. Do sada je imao dvije operacije stopala, kojima su mu prvo u nogice stavljene metalne šipke, koje je nosio neko vrijeme, potom su one izvađene pa je dobio male ortoze. Obje operacije stajale su više od 10 tisuća eura, a svaka ortoza po 3000, plus cipelice koje također mora nositi, a svaka je 350 eura. I sve se to mora mijenjati kako Tin raste - kaže mama Vita dodajući kako i neprestano idu na profesionalne vježbe za rukice i nogice jer Tinu puno pomažu u oporavku.
- Bili smo presretni što su nam ljudi sakupili u startu dovoljno novca da sve to možemo pokrenuti i naručiti se na operacije u Njemačkoj. To sami nikad ne bismo mogli isfinancirati - kaže mama dodajući kako su sad u fazi prodaje stana u Vinkovcima i preseljenja u skromnu kućicu na periferiji kako bi osigurali novac za sljedeću Tinovu operaciju koja će stajati najmanje 20-ak tisuća eura i smanjili si životne troškove. Naime, već za 8-9 mjeseci ide sljedeća operacija koljena koje on uopće ne savija.
- Oporavak će biti težak i izazovan, i doktor nam je rekao da se za to moramo psihički pripremiti. Doktor mi je rekao: 'Mama, ne brinite se, Tin će hodati uz pomoć dobrih ortoza, bez njih, neće hodati', a svaka ta ortoza stoji gotovo kao i operacija i strah nas je da nećemo imati novca za njih - očajna je mama Vita, koja s Tinom, svakih nekoliko mjeseci, mora u Aschauu na preglede.
Tinu ortoze moraju postati dio njega jer će ih morati nositi cijeli život, a malenom dječaku željnom istraživanja, gibanja, hodanja, trčanja, to će biti jako teško. Mora ih nositi i po noći, i po velikoj vrućini, kad mu je u njima jako neugodno, kad ga svrbe stopala, kad bi najradije bio bos... Mama mu ih skine samo kad se kupa. I to je pravo olakšanje.
Dobio je svoje prve patikice, najljepše na svijetu, ali ih ne može obuti.
Puno toga, rekli su doktori, ovisit će o Tinovu tjelesnom razvoju i napredovanju iako su ga sad već pohvalili. Unatoč činjenici da praktično ne može koristiti noge, on je stalno aktivan. Ima ga po cijelom stanu, što je za njega jako dobro. Doktor je supružnicima Branković rekao da će Tin možda prohodati oko treće godine, ali to ovisi o puno čimbenika.
- Iznimno smo zahvalni svima koji nam pomažu, koji organiziraju humanitarne akcije za Tina, nogometašu Petru Bočkaju koji nas prati i svima drugima koji uskaču kad je najpotrebnije. Bez vas ne bismo mogli - kažu Vita i Josip najavljujući feštu za sve onoga trenutka kad Tin bude samostalno prohodao.
Račun za pomoć malom Tinu Brankoviću iz Vinkovaca otvoren je na njegovo ime u Privrednoj banci Zagreb, IBAN: HR41 2340 0093 2351 09832 za uplate u kunama i IBAN: HR23 2340 0093 2351 09865 za uplate u stranim valutama.