Noga mu je u gipsu i na nju se ne smije oslanjati još pet tjedana. Nakon toga krećemo s intenzivnim terapijama, a onda se nadamo da će nam se ostvariti jedina želja, a to je da bar neko vrijeme bude bezbrižan i normalno hoda, rekla je mama Martina.
Zvuči jednostavno i kao da je sreća malenog dječačića nadohvat ruke, ali rijetko tko osim njega i njegovih najmilijih može shvatiti taj trnovit put koji su prošli i koji ih još čeka. Trenutno su samo u dobrom razdoblju i zadovoljni uspjehom operacije na kojoj je Šimun bio 18. lipnja, a trajala je punih šest sati. Operiran je kao i prije godinu i pol kada su mu amputirali lijevu nogu, u Paley Orthopedic & Spine Institutu na Floridi.
POGLEDAJTE VIDEO Šimun se oporavlja nakon novih operacija
Podsjetimo, mališana od rođenja more brojni zdravstveni problemi. Rođen je s nedostatkom kostiju, bez čašice u lijevom kuku i bez lijevog koljena te duplikacijom bedrene kosti. Uz to ima i spinu bifidu, rascjep kralježnice zbog kojeg je samo s mjesec dana operiran. Ta deformacija kralježnice razlog je što mališan ima i visoki tlak u mjehuru pa nosi i kateter.
Nakon amputacije noge, Šimunu su po mjeri izradili protezu uz pomoću koje je napravio i prve samostalne korake. Međutim, u zdravoj mu je nozi počela rasti kost i zaredali su se novi problemi koje ovaj mali junak izuzetno hrabro podnosi.
Ovog puta u nogu su mu ugradili dva vijka kako bi mu stabilizirali stopalo. Napravili su mu potporu za kost kako bi je držali ravnom. U kuku su mu pak otpustili tetive kako bi bedrena kost mogla sjesti u čašicu kuka. Sve ovo, do sada je Šimunu otežavalo kretanje.
- Protezu je na svu sreću dobro prihvatio jer je uvidio da je s njom mobilniji. Jednostavno je shvatio da uz nju može biti puno sličniji drugoj djeci jer može sve što i oni. Nažalost, ta kost koja mu je počela rasti i formirala se kao peta te činjenica da mu femur nakon operacije nije bio u kontaktu sa čašicom kuka, sve više mu je otežavala kretanje - objasnila je Šimunova mama.
Njezin je sinčić trenutno u gipsu i na nogu se ne smije oslanjati još pet tjedana. Sa kuka su mu već skinuli zavoje i ima končiće koji će se sami raspasti. Već su počeli raditi na razgibavanju kuka, a čim se još više opravi krenut će s intenzivnim fizikalnim terapijama koje će trajati četiri mjeseca. Toliko će obitelj još ostati u Americi. Trenutno su sa Šimunom i njegovom majkom i Šimunov tata te starija braća Tomislav i Noa.
- Moramo jako paziti da ne stane na nogu jer on je hiperaktivan i katkad nam pobjegne. Zaboravi da ne smije i uputi se po neku igračku baš kao da je zdrav. Trenutno može puzati i sjediti, ali to je njemu premalo. Znam da bi on najradije trčao - uvjerena je majka.
- Protiv bolova su mu na kraju davali morfij jer zbog epi napada nisu smjeli ništa drugo. Tako smo bili zabrinuti, ne mogu vam opisati. Rekli smo si kako ćemo mu tolerirati baš sve, svu tugu i plač i bilo kakve ispade, beskrajno ga tješiti, ali on je tako pozitivno i snažno biće da je on na kraju tješio nas. Čim bi ga zabolilo rekao bi: “Boli me, ali proći će” - kroz suze je rekla Martina.
I ona, baš kao i ostatak obitelju, snagu crpi upravo iz Šimunovog neuništivog duha koji sve drži čvrsto na zemlji.
- Nisam danima spavala zbog te epilepsije koja nas je vratila tri koraka natrag. Napadi se dešavaju uglavnom noću pa bdijem nad njim. Zabrinuta sam i zato što čim se vratimo u Hrvatsku, ne možemo još odahnuti. Prije nego smo krenuli u Ameriku, Šimunu su na jednom pregledu otkrili dvije tvorevine na kralježnici koje rastu. Ne znaju o čemu se točno radi pa će ga operirati na zagrebačkom Rebru čim se vratimo u Hrvatsku. Jako se bojim te operacije jer se radi o živcima, a svi znamo kako je opasno oštetiti neki živac u kičmi. No, sve je u božjim rukama - govori mama.
- Čak i kad je Hrvatska ispala s Eura, on je prije početka svake utakmice pjevao Srce vatreno i nasmijavao nas - kaže Martina.