"Ja na tu odluku nisam utjecao, niti sam je tražio", izjavio je ministar financija Zdravko Marić pred novinarima prije dva dana, objašnjavajući nedavno objavljenu informaciju da je 2019. godine na Malom Lošinju, u hotelu koji je korisnik kredita državnog HBOR-a gdje je Marić predsjednik Nadzornog odbora, dobio enorman popust.

U protuvrijednosti od gotovo 25 tisuća kuna.

Za cijenu smještaja od 291 eura, dobio je za sebe i obitelj apartman koji stoji više od tisuću eura za noć.

Marić je poručio kako mu se to nije prvi puta dogodilo. "Privatno, i puno prije nego sam bio ministar nije mi se jedanput dogodilo, ne samo u Hrvatskoj, nego i vani, da dobijete nekakvu višu kategoriju", kaže on.

Ispada, dakle, da je to neka viša sila. Neka kozmička zakonitost protiv koje se on naprosto ne može boriti. Nešto puno jače od njega. Tako to obično bude s luksuzom...

Ministar nije privatna osoba

Međutim, Zdravko Marić ne razumije - ili se pravi da ne razumije - kako nije isto kad ovakvu uslugu dobiješ kao privatni građanin, za što on kaže da mu se "nije jedanput dogodilo", i kao ministar u Vladi. I to još ministar financija. Najvažniji ministar. Ministar kojega se nikada ne smjenjuje. Ministar koji je šef NO HBOR-a. Banke koja kreditira tu hotelsku grupaciju. 

Jer ovo se može - i mora - protumačiti kao sukob interesa, ali i kao primanje darova. 

I to ne ekstra ručnika na bazenu ili gratis butelje vina u apartmanu.

Ovo je skoro 25 tisuća kuna.

Pa kad Zdravko Marić kaže da on "na tu odluku nije utjecao, niti je tražio", opet ne razumije - ili se opet pravi da ne razumije - kako je na tu odluku mogao utjecati tako da je ljubaznom osoblju hotela rekao da ne može primiti više od onoga što je platio, jer bi ga to dovelo u neugodan položaj. 

Koliko god je hotel svog dragog gosta, možda i najvažnijeg gosta, onoga tko im odobrava milijunski državni kredit, htio dovesti u vrlo ugodan, dapače luksuzan položaj.

Vjerujemo mu na riječ

"Unapređenje smještajne jedinice ne dovodi me niti bi me ikad dovelo u bilo kakav vezani, zavisni položaj prema toj osobi, odnosno prema toj grupaciji", objasnio je Marić.

A mi mu možemo vjerovati i ne moramo.

No da je uzeo samo ono što je platio, ne bismo morali razmišljati o tome treba li Mariću vjerovati da ga ovaj dar vrijedan 25 tisuća kuna dovodi u "vezani, zavisni položaj prema toj grupaciji".

Jer sada se moramo uzdati samo u njegov moral i njegov osjećaj obaveze: prema hotelu koji ga je obilato počastio i prema građanima koji ga plaćaju i očekuju da se ministar kloni ovakvih situacija.

Tim više što ovo nije bila prva takva Marićeva situacija.

Prijatelj s jahtom

Prošloga ljeta bavili smo se ministrovim ljetovanjem na jahti hrvatskog poduzetnika čije ime Marić prvo nije htio otkriti, već je samo otkrio kako se radi o osobi "s kojom dijeli puno vrijednosti". I s kojom se sprijateljio tek kad je postao ministar.

Takvo Marićevo ljetovanje s osobom koju je proglasio prijateljem, probudilo je neugodne asocijacije u državi premreženoj sukobima interesa i bliskim odnosom političara, biznismena, bogataša... Jer taj prijatelj nije dotad bio u poreznom dugu, ali to ne znači da sutra neće biti. Ili možda baš zahvaljujući ljetovanju s Marićem to nikada neće biti.

Kako god okrenuli, očito nije lako biti Zdravko Marić. 

Ne samo da se mora boriti protiv inflacije, nego se mora boriti i protiv luksuza u koji ga uvaljuju dobrohotni hotelijeri kad na recepciji zateknu najmoćniju osobu u Vladi ili njegovi novostečeni prijatelji s kojima "dijeli puno vrijednosti".

Valjda za razliku od prijatelja s kojima ih ne dijeli.

Marićevo prokletstvo

To mora da je neko prokletstvo.

Premda postoje zakoni i propisi, kao i konstantni javni pritisak, koji su zamišljeni da Zdravku Mariću i ostalim dužnosnicima olakšaju život, da ih oslobode tog prokletstva koje ih tjera da stalno primaju darove, pa se zbog toga moraju pravdati. 

Kao što ti propisi pomažu javnosti da ne mora vjerovati ministru na riječ kad im pokuša objasniti da primanje darova od onoga kome je odobrio kredit ne utječe na njegov rad. Niti da ga ljetovanje na jahti prijatelja poduzetnika neće dovesti u neugodnu situaciju ako se taj poduzetnik sutra nađe u nekakvom odnosu s državom, bilo kao porezni dužnik ili kao tražitelj pomoći.

Niti onda kad se raspravljalo o Marićevim tajnim sastancima s Ivicom Todorićem, njegovim bivšim poslodavcem, a sada vlasnikom optužnice.

Dostupni luksuz

Političare je lakše ograničiti, nego im vjerovati. Što je vjerojatno i razlog zašto su ih ograničili.

No Marić se time ne zamara. 

On ljetuje na jahtama, spava u luksuznim apartmanima i uživa u luksuzu dostupnom samo odabranima. Na što navodno ne može utjecati.

I budući da je tako, treba mu omogućiti da nastavi primati luksuzne darove, ali kao privatna osoba, a ne ministar financija.