Kontejneri su na petrinjskom području, naravno, najtražena roba ovih dana. Privremeno pružaju siguran krov nad glavom, mjesto gdje mnoge obitelji mogu bar malo odspavati. Za to je kontejner služio i peteročlanoj obitelji Vidović u Petrinji.
No kako su prve prenijele Novosti, ubrzo nakon što su dobili kontejner uslijedio je hladan tuš.
'Neka ga nosi, ne želim ga'
Najavili su im oduzimanje ta limena četiri zida jer je kuća u međuvremenu dobila zelenu naljepnicu. Otišli smo do obitelji Vidović da provjerimo što se događa. Glava obitelji Boro ogorčen je cijelom situacijom.
- Ja sam tražio privatno kontejner preko sestrične, nisam išao preko Crvenog križa. Da sam znao da će ga uzeti za pet dana, rekao bih mu da ga ne istovaruje. Ma nek’ ga nosi, uopće ne želim o tome... - rekao nam je.
Kroz razgovor smo saznali da su nabavili kontejner jer se njihova tri sina boje spavati u kući. U trenutku potresa Boro je bio na katu sa sinovima, majka mu je bila u podrumu, a supruga u vrtu. Kad je počelo tresti, stariji sinovi su istrčali, a on je primio najmanjeg u ruke i skočio niz ljestve u prizemlje. Oboje su pali, ali nasreću nisu ozljeđeni, barem ne fizički. No ostala im je psihička trauma.
Najmanji ima tri godine i čim se približi kući plače. Najstariji je u srijedu navršio 16, a zbog potresa nije mogao jesti danima. Na kraju su odlučili da će njega i srednjeg sina, koji ima 14, poslati na par dana stričevima u Bosnu. Ali oni se moraju vratiti, počinje škola i teško im je što su razdvojeni. Kontejner su nabavili preko njegove sestrične, nisu htjeli ići preko Crvenog križa jer ima onih potrebitijih. Stigao im je iz Zadra, a ne znaju tko je donator. Pola sata nakon što je istovaren, stigao je neki čovjek koji se predstavio kao volonter iz Mošćenice, poslikao je kuću i kontejner te im rekao da će im ga uzeti za pet dana (?!).
Ostali bez skloništa
Njima je taj kontejner trebao biti dom na barem mjesec dana, dok se ne sanira krovište i djeca se ne priviknu na kuću. No umjesto toga, uz strah od potresa, sad je tu i strah da će ostati bez jedinog skloništa u kojemu se mogu barem malo naspavati.
POGLEDAJTE PRIČU O KUHARIMA VOLONTERIMA: