Britanka Jennifer Lawson sa suzama je gledala 14-mjesečnu kćer Alice kako nepomično leži prikovana za respirator.

Pripremila se za posljednji poljubac i posljednje zbogom jer nade više nije bilo. Alice je bolovala od najtežeg oblika meningitisa i zatajenja bubrega. Uslijedio je i moždani udar koji ju je prikovao uz krevet.

Pokušavala sam sama sebi priznati da je više nema na ovom svijetu i da tu samo leži njeno malo tijelo. Nije išlo, kazala je Jennifer 

- Liječnici su mi rekli da više nikad neće moći samostalno disati. Pokušavala sam sama sebi priznati da je više nema na ovom svijetu i da tu samo leži njeno malo tijelo. Nije išlo - kazala je Jennifer.

Drhtavom rukom privila je Alicinu glavu na svoje grudi. Suze su se slijevale niz umorno lice i vlažile čelo na koje joj je majka utisnula poljubac.

- Govorila sam joj da sam na nju beskrajno ponosna, da je bila pravi borac i da se sada mora odmoriti. Osjetila sam njenu toplinu, a obrazi su joj postali ružičasti. Izgledala je kao beba koja spava - prisjeća se Jennifer. Kad su joj isključili aparat, Alice je, na nevjericu svojih roditelja i osoblja, počela samostalno disati.

Svaki korak je razlog za slavlje

- Bili smo presretni! Osjećali smo da svjedočimo čudu - otvorila je dušu majka dvije i pol godine otkako joj se kćer spasila s ruba smrti. Bolest je na Alice ostavila traga. Jedna joj je noga kraća od druge zbog čega treba pomoć pri hodanju te ponovno uči govoriti i pohađa posebnu školu.

- Svaki korak je razlog za slavlje. Uči brojiti. Vozi se na posebno prilagođenu biciklu, njene slike krase zid, a njen smijeh ispunjava kuću. Suprug Phil i ja zovemo je našim malim čudom i sretni smo što je s nama - kaže Jennifer.