Filozof ste i teolog. Koji vam je bio motiv za ulazak u politiku?
Ne trčim da budem izložen u javnosti i da budem prepoznat kao nositelj nekih promjena. Ja to nisam. Mogu mijenjati isključivo vlastiti svijet i život. Kad postanem promjena koju želim vidjeti u svijetu, onda očekujem da drugi tu promjenu slijede. Ne. Želim biti promjena koju drugi ne žele vidjeti u svijetu kako bi se suočili da i imaju pravo mijenjati svijet.
Jeste li zadovoljni unutar platforme Mosta?
Nezavisni sam zastupnik i to demonstriram na različite načine. Kao filozof vjerujem da su sve stranke protuhumane. Stranke u programima imitiraju razum, koji pripada čovjeku. U odlukama stranačkih tijela imitiraju volju, a i ona pripada čovjeku. Moj razum i volja pripadaju meni. Klub Mosta zbog toga nikad ne zna što ću ja u procesu mišljenja izreći i kako ću glasovati. To ne znam ni ja jer sudjelujem u procesu vlastitog mišljenja.
Koji je cilj vašeg političkog djelovanja kroz Sabor?
Trudim se na sve moguće načine pokazati da možemo djelovati s autentične pozicije. Trudim se ne biti onaj koji će svoj spoznajni proces ostvariti putem medija. Dvije godine za mene niste čuli iako sam u Saboru imao stotinjak rasprava, jer su bile filozofske i nisu se odvijale unutar ovih društvenih tenzija. Zastupnik sam koji volontira, odnosno ne primam plaću u Saboru i nemam namjeru sudjelovati u sljedećem izbornom ciklusu.
Zašto? Razočarali ste se u politiku?
Nisam se razočarao, ali smatram da demokraciji treba dati šansu da se odvije smjena generacija, pokazati da poštujemo demokratski proces time što sebe ne vidimo u politici nego da poštujemo građanska prava naših sugrađana i da oni imaju pravo biti izabrani, a ne samo da imaju pravo birati. Mi se ne možemo obraniti od tih političkih manifestacija istih ljudi na različitim funkcijama. To je ono što kod nas i remeti samu ideju demokracije. Političarima kod nas možete nabrojiti desetak političkih funkcija. Takvi političari mogu biti kvalitetni, ali mogu biti i strašila demokracije. Nisam zadovoljan što smo umjesto socijalne države postali država koja proizvodi socijalne slučajeve. Intelektualno me umaraju uvijek iste rasprave. Kad je riječ o ideološkim raspravama, kao filozof duboko sam uvjeren da mi ulazimo u probleme zato što ideologije nemamo. Mi trebamo ponuditi neku ideju koja će se ugraditi u zakon, kulturu, društvo ili umjetnost.
Zašto ste odlučili volontirati u Saboru? Dobar dio vaših kolega uživa sva prava i privilegije te funkcije?
To je ono što se ne bi smjelo događati. Zastupnička aktivnost ne bi smjela biti profesionalna aktivnost i ne bismo smjeli razvijati tu financijsku i egzistencijalnu ovisnost o našem položaju, jer tako prvenstveno imamo odgovornost prema sebi i zajednici. Čovjek bi svoje egzistencijalne situacije trebao maknuti iz političkog spektra. Volontiranje mi omogućava moje radno mjesto, jer radim na sveučilištu. To ne znači da moj saborski status državu ne košta. On košta, od iznajmljivanja smještaja i zastupničkog paušala... No mnogi u politici postanu, Nietzscheovim rječnikom rečeno, nadljudi. Ponašaju se kao da su oni ti koji nekome nešto daju i kojima drugi služe samo u logističke svrhe. Mislim da trebamo razvijati autentične politike i da se ne smijemo baviti sami sobom.
Smatrate da svi zastupnici trebaju volontirati?
Da, svakako. Onda bi zastupnici dolazili iz stvarnog, a ne imaginarnog svijeta odgovornosti prema biračima. Oni tu odgovornost smatraju samo na način da ih birači mogu birati, a da će oni svoje probleme artikulirati kao opće ljudske probleme. Ta razina je neprihvatljiva. Zalažem se da u politici bude više ljudskog. To je moguće ako će politika biti u što manjoj mjeri profesija.
Veliki intervju u Expressu
Veliki intervju sa zadarskim profesorom filozofije koji volontira u Saboru pročitajte u petak u novom broju Expressa.