Miroslavu Đerđu (19) vještačenjem je utvrđena 70-postotna invalidnost. Prilikom porođaja je u njegovu mozgu došlo do krvarenja, zbog čega je ostao bez kisika te se počela stvarati tekućina koja stvara pritisak.
POGLEDAJTE VIDEO: Miroslav za državu nije invalid
Zbog toga se nakon porođaja izvijao u bolovima. Miroslav pored uha ima pumpicu kroz koju prolazi kateter koji provodi višak tekućine, koja se stvara u mozgu, kroz želudac do mokraćnih puteva.
Ipak, za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Miroslav nije invalid.
Zatim je mama Marta Mihić (58) podnijela zahtjev za nastavak te mirovine po osnovi činjenice da se on školovao po posebnim propisima jer Zakon o mirovinskom osiguranju predviđa tu mogućnost ako se radi o djetetu umrlog roditelja koje se školovalo po posebnim propisima ili je (potpuno) nesposobno za rad, objasnila je obiteljska odvjetnica.
Paralelno s tim, Miroslavova liječnica podnijela je zahtjev za utvrđivanjem njegove radne sposobnosti, na kojemu je utvrđeno da ima 70-postotna tjelesna oštećenja. Ali u drugom rješenju HZMO-a utvrđeno je kako invalidnost ne utječe na njegovu radnu sposobnost, odnosno da je ona ista kao kod svih nas zdravih, objašnjava odvjetnica i dodaje kako kriteriji po kojima je to utvrđeno nisu objašnjeni.
- Miroslavu je potreban kateter zbog otpuštanja pritiska koji mu se stvara u glavi. Dosad je tri puta urastao u tkivo, što znači da je morao na tri velike operacije. Mirovinsko u jednom od rješenja tvrdi kako je Miroslav bolestan i kako je bolest utvrđena u ožujku ove godine, ali on nije bolestan, nego ima stanje koje je nastalo tijekom porođaja. Na drugom papiru piše da je njegovo stanje rizično, što znači da se može samo pogoršavati. Bolest se liječi, stanje je trajno. Jedan papir govori jedno, a drugi drugo - govori majka Marta i dodaje kako je umorna jer ima osjećaj kako se invalidi stalno moraju boriti sa sustavom.
Nadalje, drugi dio zavrzlame započeo je za Miroslava kad je morao dokazati kako se školovao po posebnim pravilima.
Iako su on i majka priložili papire o školovanju, Mirovinsko smatra kako ti papiri i rješenje ne dokazuju da se on školovao po posebnim pravilima.
S druge strane, pravna norma je vrlo široka i prema 9. stavku 69. članka Zakona radna sposobnost dokazuje se “rješenjem nadležnog tijela o pravu na osposobljavanje za rad ili na posebne programe odgoja i obrazovanja prema posebnim propisima”.
Miroslav je priložio rješenje koje mu je izdao zagrebački gradski ured u kojemu piše da je pohađao prilagođeni program uz pomoć defektologa, dok mu za srednju nije izdano nikakvo rješenje. Prošao je komisiju HZZZ-a, gdje su mu preporučili program pomoćnoga grafičara za unos teksta, što je Miroslav i upisao u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava.
- Postoji pravilnik koji kaže da i dalje, ako se ništa ne mijenja, za srednju školu vrijedi rješenje iz osnovne škole - objasnila je odvjetnica i dodala kako Mirovinsko nije obrazložilo rješenje niti reklo na temelju kojeg propisa je utvrđeno da to nije odgovarajuća dokumentacija.
Odvjetnica je na sve to podnijela žalbu koja je, nasreću, prihvaćena pa je na obitelji da priloži dodatne papire i čeka odgovor sustava.
I sami smo o svemu kontaktirali HZMO i tražili pojašnjenje ovoga slučaja, no do zaključenja broja nismo dobili odgovor. Mama Marta nastavlja primati mirovinu od 800 kuna i 400 kuna pomoći Grada Zagreba. Miroslav dobiva povećani dječji doplatak i 600 kuna socijale za pomoć i njegu te 200 kuna Grada Zagreba.
- Živimo teško, jedva platimo režije - priznaje Marta.
Mama i sin žive na zagrebačkoj Trešnjevci u trošnoj kući koja je, uz sve nedaće, i stradala u potresu, ali kažu kako vole svoj dom. Miroslav često svira i tijekom našeg posjeta pokazao je svoje umijeće. Kaže kako je od tate naslijedio ljubav prema glazbi.
On mu je pokazao prve akorde na harmonici pa je tako nastavio očevim stopama i danas, osim harmonike, svira i druge tradicionalne instrumente i klavijature.
- To je dar, on je stvoren za glazbu. Kad god ga nešto boli, on zasvira. Tijekom noći, kad bi imao temperaturu, uzeo bi instrument i ja bih znala da mu je loše, a on se sam liječio - zaključuje Marta, koja se nada da će sin “dobiti ono što mu zakonski pripada”.
Tad će i ona, uz sve svoje dijagnoze, spavati mirnijim snom.