Vama koji ovo čitate u posljednjim satima jedne godine, ili već u sljedećoj godini, u nekim raskupusanim novinama koje ste našli na kavanskom stolu, ili ste se upravo spremali da ih zgužvate, da njima operete prozore, pa vas je privuklo nešto što piše oko moje slike, želim u 2022. samo to da vam božica Mnemozina bude naklonjena. U grčkoj vjeri i mitologiji Mnemozina božica je pamćenja i mati svih muza. Kćeri njezine, devet ih ima, nadležne su za umjetnosti i nekoliko probranih znanosti što vazda s umjetnostima graniče: poviješću, astronomijom, agrokulturom. Meni najmilija među njima je Melpomena, zaštitnica tragedije, iz čijeg veselog pijeva izvire stradanje ljudsko. Ali o Melpomeni drugi ćemo put. Danas, o materi njezinom Mnemozini, od koje, bez obzira na to što smo prezreli antički panteon, i svu svoju smo vjeru i nevjeru položili na Boga jednog i jedinoga, tog strašnoga Boga Davidova, vedra srca išćem milost i naklonost u 2022.