Ovo je velika pobjeda za mene i za sve potrošače, ljude koji su imali ugovore u švicarskim francima, koji su morali sve to preživjeti. Nikad se ljudima neće vratiti godine, novac može samo donekle biti satisfakcija. Ali njih najviše boli nepravda, makar se radilo o pet ili sto kuna.
Rekao nam je to jučer odvjetnik Srđan Kalebota, koji je zastupao čovjeka koji je na Županijskom sudu u Varaždinu izvojevao presedansku pobjedu, odnosno prvu pravomoćnu presudu da su njegova dva ugovora u švicarskim francima ništetna.
Osim ništetnosti dvaju ugovora, sud je dosudio da banka mora vratiti 187.000 kuna preplaćenih kamata. Naime, potrošač nije tražio da mu se vrati kompletan iznos, na koji ima pravo temeljem pravomoćne presude o ništetnosti ugovora, jer je tako izbjegao potencijalno velike troškove. Ali hoće naknadnom tužbom.
No iza ove velike presude u očima ljudi koji su podigli 125.000 kredita u švicarskim francima, ovo je skoro trijumfalna pobjeda.
No iza statistike krije se ljudska sudbina.
Eskalirali anuiteti
- Čovjek je za svoju obitelj u Zagrebu kupio stan kreditom u švicarskim francima. Ima ženu, dvoje djece, radi.
Bio je to kredit s promjenjivom kamatnom stopom. Porastao je tečaj, porasla je kamata i ukupno dugovanje. Više nije mogao otplaćivati kredit čiji su se anuiteti poduplali. Banka mu je ponudila da refinancira kredit te je zapravo novim kreditom pokrio stari kredit, no i taj drugi kredit bio je u švicarskim francima, pa je opet pao u probleme iz istih razloga kao i s prvim kreditom - govori nam odvjetnik Kalebota, koji stoji iza pravne pobjede na strani potrošača.
Sad su na sudu dokazali da su oba kredita bila ništetna, ali u međuvremenu je obitelj prolazila dramu jer je banka ovršila njihov stan. Kalebota je uspio u drugom sudskom postupku izvojevati i to da se do kraja ne ovrši stan sve dok traje sudski postupak oko utvrđivanja ništetnosti ugovora.
- Sad se, temeljem zakona, ovrha mora obustaviti i mora se brisati - kaže nam Kalebota. Presudu je klijentu javio telefonom. Kaže, sreći nije bilo kraja.
Pitali smo kako su dokazivali na sudu svoju istinu.
- Pravnim i logičkim načelima. Olakšalo nam je to što postoji kolektivna presuda o nepoštenoj valutnoj klauzuli i kamati, i to potrošačima olakšava sudske postupke jer ne moraju iz početka sve dokazivati. Poanta naše tužbe bila je da su bitni sastojci u kreditu, a to su predmet i cijena, odnosno dogovor da će se neki iznos uzeti i da će se vratiti za neku cijenu, bili nepošteni. Ali i pored toga, bio je niz nepoštenih odredbi u ugovoru, od ulaznih i izlaznih naknada koje su također utvrđene kao ništetne. I europski sud kaže da, ako postoji predmet, da se on ne može cijepati kao drvo na pola, pa onda na četvrtinu i utvrđivati da je jedan dio nepošten, a ostalo da valja.
Moguća je revizija
Predmet treba gledati kao cjelinu i pristupiti problemu kao cjelini. A ugovor kao cjelina regulira obveze i prava te je sud dosudio da je ugovor ništetan - govori nam odvjetnik.
Iako je ova presuda pravomoćna, još postoji manevarskog prostora za Addiko banku koja je izgubila u ovom sporu. Naime, banka može podnijeti Vrhovnom sudu zahtjev za revizijom, a na sudu je da donese odluku hoće li dopustiti reviziju.
- Banka piše reviziju kojom može pokušati osporiti presudu. Zakonski rok za podnošenjem zahtjeva za revizijom je 30 dana, a onda Vrhovni sud mora donijeti odluku hoće li dopustiti reviziju u roku od sljedećih 30 dana. Potom ne postoji rok u kojem taj sud mora donijeti odluku o stavu prema reviziji. To može biti jedna ili 30 godina - kaže nam odvjetnik Kalebota.
Ali odvjetnik Kalebota dodaje i da se radi o vrućem pitanju pa misli da će Vrhovni sud u razumnom roku donijeti odluku.
S njim se slaže i Goran Aleksić iz Udruge Franak, koji je pojasnio što znači ova presuda.
- Zasad to znači da se svi ostali potrošači mogu pozivati na ovu presudu ako su podnijeli tužbe za ništetnost ugovora o kreditu u švicarskim francima. Presuda je pravomoćna i ima daleko veću pravnu snagu od dosadašnjih prvostupanjskih presuda. Addiko banka (koja je izgubila ovom pravomoćnom presudom, op.a.) zacijelo će sad tražiti dopuštenje za reviziju na Vrhovnom sudu i vjerujem da će se revizija dopustiti jer je to pravno pitanje koje dosad nije riješeno na Vrhovnom sudu. Odluka koju po tome Vrhovni sud donese bit će gotovo obvezujuća - rekao je Aleksić.
Napominje da je Sud EU već odlučio o tom pitanju o kojem Vrhovni sud tek eventualno treba odlučivati te je europski sud dosudio da krediti s ništetnom valutnom klauzulom moraju biti ništetni u cijelosti.
- Kod nas u Hrvatskoj je specifično da nije ništetna samo valutna klauzula, nego i kamata - rekao je Aleksić.
Dvojba oko konverzije
Naveo je kako postoji dvojba koja se mora riješiti na Vrhovnom sudu, a vezana je uz pitanje mogu li obeštećenje tražiti oni koji su konvertirali kredite u eure.
- Ali ako je ugovor u CHF-u ništetan, onda i svi aneksi moraju biti ništetni jer su ugovoreni na temelju ništetnog ugovora. Po tome bi i konvertirani krediti i ugovori morali biti također ništetni. Ako je ništetan početni ugovor u CHF-u, onda ne postoji ni hipoteka jer ona ne vrijedi, a ništetna je onda i konverzija. Potrošač to mora dokazati na sudu i dokazati da je ugovor ništetan, a onda banka mora vratiti sve što je primila na temelju ništetnog ugovora - sve anuitete, naknade koje je naplatila... A na temelju toga što je nepošteno stekla novac mora platiti i zatezne kamate na te iznose - govori Aleksić.
Konkretno, to znači da ako je nekome banka isplatila kredit od, krajnje pojednostavljeno, 100 kuna, onda potrošač mora banci platiti samo 100 kuna jer temeljem presude sve ostalo što je banka naplatila pripada potrošaču. Ako je potrošač u međuvremenu banci uplatio 200 kuna kroz vraćanje glavnice, kamate i razne naknade, banka mu je dužna vratiti njegovih 100 kuna.
Presudu o ništetnosti ugovora Aleksić ne naziva konačnom pobjedom jer će to biti prava pobjeda tek ako sve potvrdi Vrhovni sud.
- To je početak otapanja velikog ledenjaka. On je načet, ali da bi se rastopio, Vrhovni sud mora svojom odlukom po reviziji utvrditi da su krediti s valutnom klauzulom u švicarskim francima ništetni. A takvih je ugovora bilo 125.000, a samo manji dio ljudi, od ukupno 30.000 sadašnjih tužitelja, podiglo je tužbe za ništetnost ugovora. Dosad smo riješili i dobili pravomoćne presude da su kamate i valutna klauzula ništetni, sad imamo presudu da su ugovori ništetni - kaže nam sugovornik.
Otkriva još nešto - bez obzira na to je li netko dosad podigao ikakvu tužbu ili je možda u međuvremenu vratio svoj kredit u švicarskim francima, tužbe se mogu još podignuti.
- Zastara za potraživanja na temelju ništetnih ugovora kreće tek od utvrđivanja ništetnosti ugovora i svatko ima pravo u roku od deset godina od pravomoćnosti presude uzeti svoj novac. Dakle, nije bitno je li kredit već vraćen i kad, kod utvrđivanja ništetnosti zastara potraživanja kreće tek kad se ništetnost utvrdi. Po pravomoćnosti presude da je ugovor ništetan banka ima rok od 15 dana vratiti novac ili potrošači mogu ovršiti banke, isto kao što one ovršuju svoje dužnike - kaže Aleksić.
Nije bitno je li kredit vraćen
Dodaje da pritom nema nikakvog rizika za konkretnog potrošača iz aktualne presude koji sad po pravomoćnosti presude može tražiti povrat preplaćenih kamata, bez obzira na to kako će proći revizija na Vrhovnom sudu.
- Kad bi potrošači za svih 125.000 kredita podigli tužbe, tad bi banke samo na temelju kamata i valutne klauzule morale vratiti 20 milijardi kuna, a kad bi ih tužili i za ništetnost ugovora, tad se govori o iznosu od 40 milijardu kuna koje bi banke trebale vratiti potrošačima. To ne može izazvati potres u bankarskom sustavu koji ima 44 milijarde kuna likvidnosti. To ne bi morali vraćati odmah, nego u razdoblju od tri do pet godina - rekao je Aleksić.
Kontaktirali smo Hrvatsku udrugu banaka (HUB) i Addiko banku
- HUB nije u mogućnosti komentirati pojedinačne presude sudova, ali naglašavamo da je Visoki trgovački sud u pravomoćnoj drugostupanjskoj odluci u predmetu „Potrošač“ utvrdio da su bitni sastojci ugovora obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Shodno tome, kada je riječ o elementima koji su utvrđeni ništetnima, promjeni kamate i valuti, oni u ugovoru nisu određeni kao bitni, pa ne utječu ni na ni ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje na ništetnost cijelog ugovora - navode iz Hrvatske udruge banaka.