To je to što me zanima!

Motivacija: Dijete u školi može biti uspješnije i bez prodika

Propovijedi o ocjenama, pisanju zadaća, izbjegavanju kampanjskog učenja, kako je važno pitati sve što se ne razumije itd., nemaju snagu mobiliziranja motivacije
Vidi originalni članak

Prozivanje, strašenje, uvjetovanje i naređivanje ponekad su sastavni dijelovi motivacijskoga govora roditelja u njihovim nastojanjima da djeca prihvate novu školsku godinu i ispunjavaju obveze.

Ako navedena obilježja nisu prisutna u ovako čistom obliku i u ekstremnoj mjeri, onda ih često nalazimo u tragovima koje utiskuje način na koji “dogovaramo” i planiramo ponašanje tijekom nove školske godine s ciljem da ona bude što uspješnija. Prva pogreška koju čini roditelj dok s djetetom “dogovara” početak nove školske godine je ta što roditelj propisuje što treba postići i kako to postići ili uopće ne govori kako.

Propovijedi o ocjenama, o redovitom pisanju zadaća, o kontinuiranom učenju, izbjegavanju kampanjskog učenja, o nužnosti koncentracije, o tome kako je važno pitati sve što se ne razumije itd., nemaju snagu mobiliziranja motivacije i održavanja ustrajnosti u onome što se pretvara u odrađivanje osvajačkog pohoda na ocjene, umjesto življenja procesa izgrađivanja znanja i razvoja vještina. Dijete se ne može poistovjetiti s planom koji je predložio, razmotrio i propisao roditelj, koji je njemu samo prezentiran te se očekuje da on kao vojnik odradi svoje dužnosti. 

Da bi odluke vezane uz uspješnije učenje i bolje ocjene imale učinka i da bi doprle do srži djetetove volje, ono mora taj plan doživjeti kao nešto svoje, kao nešto što ono uistinu želi kako bi ispunilo vlastite ciljeve. Kako to postići? Prvi korak je predložiti i dogovoriti s djetetom zajedničko osmišljavanje strategije za uspješnu školsku godinu. Strategiju napravite u obliku društvene igre. Rabeći flomastere, kolaž papir, bojice, pastele, šljokice, slike, osobne fotografije, karton, konkretizirajte strategiju. Na taj će način djetetu biti manje apstraktna i bliža njegovu odnosu prema stvarnosti, koji još uključuje igru. Dijete će uživati u izradi, a kreativni potencijali koje unese u izrađivanje društvene igre možda ga potaknu da ih koristi i prilikom učenja.

Dijete mora sudjelovati u izradi plana kako bi osjećalo da je to njegov izbor, da su to njegovi ciljevi, ono što on želi postići i njegove odluke. Kako bi sve poprimilo atmosferu nekog zanimljivog i pomalo pustolovnog projekta, strategiji možete dati i neki naziv koji zajednički birate ovisno o interesima djeteta. Primjerice, Liga prvaka na školskom terenu ili Ekouzgoj dobrih ocjena.

Sljedeći korak je postavljanje ciljeva. Ciljeve zajednički postavljaju roditelj i dijete, a trebaju odražavati poželjne ishode u znanjima, vještinama, stavovima i navikama, a mogu se odnositi i na ocjene, ali primarno je da dijete kao konačne rezultate svoje strategije percipira dugotrajnije i kvalitetnije ishode koji predstavljaju napredak u kompetencijama i osobinama ličnosti. Primjeri ciljeva su: 1) Biti disciplinirana i marljiva. 2) Ne odustajati pri susretu s problemom ili teškoćom. Biti uporna! 3) Puno toga naučiti. Svaki dan želim naučiti nešto novo. 4) Biti zadovoljna i sretna jer širim svoje znanje. 5) Bolje se izražavati. 6) Biti samostalnija u učenju. 7) Imati ocjene kojima sam zadovoljna.

Ciljevi zapravo oblikuju pozitivnu sliku djeteta prema kojoj se ono ravna, s kojom se komparira i prema kojoj se nastoji kretati. Ta slika služi kao orijentir njegova ponašanja i kriterij njegova samovrednovanja. Nakon što se strategija izradi, bilo bi poželjno da svaka dva tjedna ili svaki tjedan, u početku, roditelj i dijete razgovaraju o tome odgovaraju li ponašanje i aktivnosti djeteta ciljevima. Treći korak je odrediti polja opasnosti, polja zakonodavstva i polja energije. Prva su svi oblici ponašanja koji su potencijalno opasni za ostvarenje ciljeva, primjerice neredovito pisanje zadaća, nebilježenje na satu ili nedostatak vjere u sebe. 

U polja energije dijete i roditelj navode sve oblike ponašanja i navika koji doprinose ostvarivanju ciljeva, kao što je zapisivanje svih datuma pismenih i usmenih ispita. U polja zakonodavstva popisuju se vlastita pravila, zakoni učenja. Primjeri su: “za svoje učenje i rezultate odgovoran sam ja”, “lektiru ću posuđivati i čitati na vrijeme”, “problemi i poteškoće me neće obeshrabriti”, “svaki dan ću naučiti jednu novu lekciju”...

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje

Idi na 24sata

Komentari 3

  • magija 1 26.09.2015.

    moja je mater vrišala na mene. lakše je bilo donijet peticu nego nju slušat. hvala mama

  • uvela ruža 26.09.2015.

    moramo biti podrška i dati im poticaj za rad i učenje....ali ocjena nije mjerilo znanja...

  • Timmy2 26.09.2015.

    Moje iskustvo bilo je,u slučaju da donese lošu ocjenu,rekla bih,znam da ti to možeš i vjerujem u tebe.Uspjela sam.

Komentiraj...
Vidi sve komentare