Pad nadstrešnice u Novom Sadu prvog studenog 2024. godine odnio je 16 života, uključujući i četvero djece, doveo do velikog vala građanskih prosvjeda u Srbiji i do pada gradonačelnika Novog Sada, srbijanske Vlade na čelu s premijerom Milošem Vučevićem, dok se u masovnim prosvjedima nakon toga zahtijevala i ostavka predsjednika Aleksandra Vučića.

Može li tragično ubojstvo u Drnišu dovesti do istog pritiska na premijera Andreja Plenkovića i njegovu vladu?

Pad novosadske nadstrešnice bila je krvava kap koja je prelila inače prepunu čašu frustrirane javnosti u Srbiji i dovela do najvećih antivladinih demonstracija. Ubojstvo 19-godišnjaka u Drnišu, kao direktna posljedica kolapsa pravosudnog sustava koji je dozvolio da patološki ubojica u miru planira svoj krvavi pohod, mogao bi na sličan način preliti čašu strpljenja hrvatske javnosti, ogorčene stanjem u pravosuđu odavno inficiranog korupcijom, pogodovanjem, političkim kadroviranjem, nesposobnošću, neodgovornošću i pukom nebrigom.

A sve kreće od vladajuće stranke koja je to pravosuđe ustrojila, uzurpirala, kontrolirala i kojim, na ovaj ili onaj način, nastoji upravljati.

Puzajući kolaps

Pored inflacije, korupcije, pada životnog standarda, afera u svim aspektima društva, od vladajuće politike do sportskih saveza, ubojstvo u Drnišu razotkrilo je kolaps pravosudnog sustava koji je rezultirao ubojstvom mladića.

A takvih primjera ima već previše: slučajevi femicida, ubojstava žena, obiteljskog nasilja, pomahnitalih ubojica, olakotnih okolnosti za silovatelje, odugovlačenja suđenja ministrima, preblagih kazni, političkog pogodovanja i zataškavanja korupcijskih afera, korumpiranih i kompromitiranih sudaca, stranačke osobe na čelu DORH-a, Plenkovićeve ucjene kod imenovanja predsjednika Vrhovnog i sudaca Ustavnog suda...

Čak je i premijer Plenković u pokušaju da skrene odgovornost i smanji pritisak javnosti počeo govoriti o "legitimnim pitanjima o stanju u pravosuđu".

Iako bi premijer trebao biti prvi na udaru kritika zbog pravosudnog sustava nad kojim se sad svi iščuđavaju, svi se zgražaju i svi postavljaju "legitimna pitanja".

Puklo strpljenje

Drniška tragedija nije po svojim razmjerima usporediva s novosadskom, niti je hrvatska politika - pa ni ovakva kakva jest - usporediva s Vučićevom diktaturom, a još manje je hrvatska javnost buntovna poput one u Srbiji. Pa ipak, Drniš bi mogao ostati upisan u kolektivnu svijest kao trenutak kad je korumpirani, uneređeni, atrofirani sustav puknuo, a s njim je puklo i strpljenje građana.

Pa ako se to neće odraziti kroz masovne demonstracije protiv vlasti kao kreatora i pokrovitelja takvog sustava, možda će se kanalizirati kroz biračku odluku na narednim izborima.

Hrđavi lanac

Jer, čak i u ovom slučaju, ne radi se o jednoj slaboj karici, već o čitavom hrđavom lancu odlučivanja o tome što treba poduzeti u vezi s pomahnitalim manijakom koji izrađuje oružje i planira ubojstva u Drnišu. 

Sve to otvara pogled u trulež sustava koji je i ovom prilikom, kao i u nekim drugim situacijama proteklih godina, doveo do smrtnog slučaja. 

Novi Sad otkrio je tragične posljedice političke korupcije, nemara i neodgovornosti prilikom izvođenja javnih radova i zaštite javnosti i života građana, a Drniš je na sličan način razgolitio hrvatsko pravosuđe koje nije zaštitilo hrvatske građane.

I nitko još zbog toga nije snosio odgovornost.