Još uvijek smo u kontejneru, a uredili smo si i garažu, tamo nam je ipak udobnije, govori Vid Budek (70) iz daljine.
Pogledajte video: Godina dana od zagrebačkog potresa
Uz sve nedaće, ima i koronu. Iz garaže u kojoj je sa suprugom Maricom otkako je počela zima, puši se dimnjak. U kontejneru se, kaže, nikako nisu mogli dovoljno dobro ugrijati. Budekova kuća na zagrebačkom Markuševcu u kojem je bio epicentar potresa, ima crvenu naljepnicu. Ogromni komadi fasade su se odlomili i jedva se drže za kuću.
- Sto puta sam zvao razne institucije da dođu i učine nešto po pitanju kuće, da stave neku zaštitu. Samo je pitanje dana kad će se ove gromade odlomiti te pasti i možda nekoga ubiti - kaže Vid.
Pretrpio je moždani udar i tešku prometnu nesreću i teško mu je biti aktivan. Ipak, priznaje, Informativni centru „Obnova”, koji je otvoren i u Zagrebu i u kojem građani mogu na jednom mjestu dobiti savjete i informacije vezane uz postupak obnove nekretnina stradalih u potresu, bio je nekoliko puta. Molio ih je da mu na komad papira ispišu svu dokumentaciju koju mora pripremiti za obnovu kuće.
- Rekli su mi: "Nema se tu što puno pripremati. Vaša je kuća za rušenje". Eto, čekamo do daljnjeg - ogorčen je Vid.
A Josip Kobasić (72) iz ulice Štefanovec na Markuševcu, nije čekao da počne organizirana obnova. Odlučio je uzeti stvar u svoje ruke. Zajedno sa suprugom podigao je kredit od 60.000 kuna i popravio sve što je u potresu stradalo iznutra. Vanjska fasada će ipak malo pričekati.
- Predat ćemo papire za povrat sredstava, ali mislim da ništa nećemo dobiti. Vidim u kojem smjeru sve ovo ide. Prvo je trebala cijela vječnost da donesu zakon, a onda su pretjerali sa obimnom dokumentacijom koju treba prikupiti, a onda još i potres na Banovini... Tu smo znali da će za nas sve stati - rekao je Josip.
Darko Jakšić živi sa četveročlanom obitelji na Fuljatkovom bregu, poviše centra Markuševca. Dvokatnica koju je izgradio njegov pokojni punac pretrpjela je velika oštećenja. Statičari su joj dodijelili žutu naljepnicu.
Zid sobe na drugom katu se srušio. Pukotine su kao paukova mreža po cijelom pročelju. Balkoni prijete urušavanjem. Obitelj je dobila dva kontejnera u kojima nisu mogli prezimizi jer im je, kaže Darko, bilo prehladno. Stoga su se snalazili. Bili su malo kod šogorice, a Darko je i privremeno sanirao dio kuće u kojem je ipak toplije nego u metalnom kontejneru.
Život blizu epicentra potresa tako, ni nakon godinu dana, još uvijek nije kao nekad. Čak 159 kuća dobilo je crvenu naljepnicu, 269 je žutih, a zelenih je oko 1000.
- Podijelili smo 16 kontejnera onima kojima su kuće najviše stradale, a koji nisu htjeli otići odavde. Dosta ljudi je i u hostelu Arena ili kod rodbine. Škole i vrtići rade, život se polako vraća u normalu. Prvih par mjeseci nakon potresa bio je pravi horor i mogu reći da smo se osjećali dosta izolirano. Očekivali smo više pomoći od vladajućih, a ne tek nekoliko njihovih posjeta. Ali zato su sjajan posao odradili naši volonteri i naši vatrogasci, te brojni dobri ljudi koji su danonoćno pomagali - rekao je Tomislav Antolović, predsjednik Mjesnog odbora Markuševec.