U Christchurchu, gradu u kojem je naoružani napadač Brenton Tarrant (28) pucao po džamijama i ubio najmanje 40 ljudi živi i velik broj Hrvata.
Hrvatica s Novog Zelanda Fran Music Burke u razgovoru za 24sata kaže kako su svi šokirani činjenicom da se ovakav zločin dogodio u njihovom gradu. Na Novom Zelandu, ističe, živi puno različitih kultura i da su svi dobro došli.
- Moja djeca su bila u školi, a ja sam radila. Čula sam vijesti na radiju, a onda vidjela i vijesti na televiziji. Krenula sam u školu po djecu, ali sve je bilo zaključano. Mi nismo mogli do djece, ona nisu mogla do nas. Svu djecu zatvorili su u sigurnu sobu zbog sigurnosti jer pucnjava se dogodila na dvije lokacije. Djecu su pustili kad se stanje smirilo.
Fran opisuje kako je sve izgledalo u trenutku napada, a govori i o trenutačnoj situaciji u gradu:
- Čula sam sirene, govorili su nam da ostanemo na mjestu i nigdje ne idemo. Ulice su se brzo ispraznile. Ovo se može svugdje dogoditi, ali ne možemo dovijeka živjeti u strahu.
Music kaže kako je u gradu posve tiho jer nema ljudi na ulici, a zatvoreni su i kafići, restorani, trgovine...
'Želio nam je pokazati da nigdje nije sigurno, uspio je'
Među Hrvatima u Christchurchu i Lucija Popović koja je tamo već četiri godine. Opisala nam je što se dogodilo:
-. Ja sam upravo išla kući s posla i po kćer u vrtić. Svi vrtići, sve škole, svi uredi su istog trena zatvoreni. Ja sam uspjela ući u vrtić i bila sam s tetama, nekoliko majki i djecom u sigurnoj sobi. Kad sam došla u vrtić mi je rečeno da mogu ući, ali ne mogu izaći van dok policija ne pošalje obavijest da je sigurno napustiti zgradu.
Lucija kaže kako joj je prijateljica javila da je bila pucnjava:
- Ta prva džamija je u centru, blizu mog ureda ali sam bila krenula kući već kad se to dogodilo i ništa nismo čuli. Preko Facebooka smo vidjeli da je napadač objavio snimku. Prema njegovim riječima, želio je pokazati kako nigdje nije sigurno i u tome je definitivno uspio. Jedan od razloga zašto smo se doselili ovdje je sigurnost zemlje, toliko smo daleko da smo van svih ratnih događanja.Trenutno su ceste prazne, helikopteri lete i često se čuje policija, ja živim u sjevernom dijelu grada i nisam blizu nijedne džamije, kaže Lucija.
- Bio je običan petak kao i svaki drugi dok nismo čuli sirene i dok se nije proširila vijest Ja sam bio u uredu otprilike 15 minuta pješice od jedne džamije.Policija je preporučila da ne idemo nigdje dok oni ne odobre.Grad je bio prazan od otprilike 14 do 18 sati. Kada je policija dala zeleno svjetlo i kada su djeca puštena iz škole onda su ljudi masovno krenuli kući. Od 18 sati se sve vratilo u normalu - ispričao nam je Luka Andrić koji živi na Novom Zelandu.