Čaglja smo prvi put zamijetili 2001. On je velika štetočina jer nema prirodnog neprijatelja, a u naše krajeve je došao u migracijama preko Save, rekao je Zdravko Vujnović, potpredsjednik Hrvatskog lovačkog saveza.

Sve veći broj čagljeva zabrinjava Slavonce. Iz šuma se, kažu, spuštaju do kuća i predstavljaju prijetnju za životinje koje uzgajaju. Osim stanovnika zabrinuti su i lovci kojima čagljevi uništavaju divljač, a godišnje ih smiju odstrijeliti najviše 15 po lovištu. Pitanje trenutka je, ističu, kad će čagljevi napasti životinje na nekom od imanja.

- Stanovnici nas sve više zovu i tvrde kako su vidjeli čaglja pred kućom. Zbog njih smo primijetili i da se smanjuje broj lisica u slavonskim šumama jer se one povlače i bježe pred njima. Čagljevi im ubijaju mladunčad pa i one odlaze iz šume - nastavljaju lovci lovačkog društva Posavina iz Davora. Otkrili su nam kako čagljevi jedu sve, a u doba suše i voće i povrće te kako ne doživljavaju čovjeka kao prijetnju. Stanovnici koji su se s njima susreli tvrde da uvijek kreću u lov oko 21 sat te tad počinju zavijati toliko da im se ledi krv u žilama. 

Iako u lov na njih redovito vode lovačke pse čagljevi ih se ne boje i iznimno su lukavi pa se kreću u krug po šumi kako bi psima zameli tragove, a najčešće napadaju malu divljač, fazane, pa čak i odrasle srne.

– Vidjeli smo kako su u čoporu napali krmaču na imanju dok je jedan kidao prase. Glasanje im je specifično, a većina ljudi ne vidi razliku između njih i lisica – zaključili su stručnjaci.