Moje prezime je oduvijek bilo povezano s postolarstvom. Time su mi se bavili djed, otac i sad ja. Nažalost, mene nema tko naslijediti tako da će se ta tradicija prekinuti. Bit će mi teško rastati se od alata, svih mogućih modela obuće i uveseljavanja ljudi, kaže nam Željko Domazet (58), vlasnik postolarske radnje Teljo u Požegi.

Ljubav prema ovom zanatu naslijedio je od djeda, a potom i oca te je nakon njegove smrti 1982. godine počeo voditi radnju. Danas je jedan od samo dvojice preostalih postolara u Požeštini, a prije 20-ak godina, kaže nam Domazet, samo u njegovoj Ulici sv. Roka bilo ih je osmorica.

- Prije smo dva puta tjedno odlazili na gradske tržnice i ondje prodavali ili popravljali obuću dok danas krpamo kraj s krajem. Uglavnom se sve svodi na male popravke, a proizvodnju smo davno ukinuli iako i dalje izrađujemo obuću po narudžbi, pogotovo tradicionalne šokačke cipele koje su neka vrsta kulturnog naslijeđa - objašnjava Željko.

Kako bi sačuvao uspomenu na stare postolare, nedavno je požeškom gradskome muzeju darovao jednu od najstarijih postolarskih radnji u ovom kraju. U Domazetovoj obitelji bila je tri generacije te su je, osim njega, koristili i otac te djed, koji ju je kupio od prijatelja, u čijoj je obitelji isto bila tri ili četiri generacije.

- Ne znam koliko je stara, ali je očuvana i vjerujem da je za muzej vrijedan primjerak. Ma sigurno ima više od 100 godina. Riječ je o rijetkim, ručno izrađenim alatima koji se više ne koriste i koje je danas gotovo nemoguće pronaći. Nisam htio da to stoji kod mene na tavanu i propada. Ovim ćemo sačuvati uspomenu na naš zanat – kaže Željko Domazet.