Tri mjeseca nakon smrti Franje Tuđmana neočekivanu pobjedu na predsjedničkim izborima 2000 godine odnio je percipirani autsajder Stjepan Mesić. Trijumfirao je na vrlo jasnoj i artikuliranoj platformi "detuđmanizacije" kojom je pomeo sve ostale kandidate.

Tri mjeseca nakon smrti Milana Bandića građani Zagreba izaći će na lokalne izbore i odgovoriti na pitanje hoće li pobjedu odnijeti najuvjerljiviji nositelj koncepta "debandićizacije". Ili onaj tko će se promovirati kao nositelj Bandićeva lika i djela - i biračkog tijela.

Odlazak gradonačelnika metropole i drugog najmoćnijeg političara u državi totalno je promijenio pristup lokalnim izborima velikih stranaka, ali i sadašnjih favorita.

HDZ je ponovno, po tko zna koji puta, na lokalne izbore išao s kandidatom koji je trebao olakšati Bandiću pobjedu. SDP je zbog Bandića raspustio zagrebačku organizaciju i pronašao kandidata koji će ići protiv Bandića, ali i u bitku za Bandićeve glasove. A Tomislav Tomašević promovirao se kao jedini istinski antipod Milanu Bandiću. Kao osoba koja bi jedina trebala srušiti, a onda i naslijediti Bandića na čelu Zagreba.

Je li ta izborna arhitektura sada uzdrmana?

Tomašević u blatu

Stipe Mesić bio je najgorljiviji Tuđmanov protivnik, vođa stranačkog puča, bio je Tuđmanova direktna suprotnost: stilom, manirima, retorikom, šarmom...

Tomislav Tomašević bio je najžešći kritičar Milana Bandića, aktivist i prosvjednik, predstavnik jednog drugačijeg Zagreba, urbanog i modernog, osoba koja se nikad nije prodala Bandiću i polaže apsolutno pravo nazivati se nositeljem "debandićizacije". 

Ali on je, paradoksalno, ujedno i najsličniji Bandiću.

On je političar koji promovira direktan odnos s građanima, terenski rad, prisutnost među biračima, on je ležeran koliko se i Bandić furao na ležernost, on je simpatičan, koliko se i Bandić trudio to biti. I sve to nasuprot plejadi bezličnih, kabinetskih likova s kravatom koje se može zamisliti u uredu, ali ne i na gradilištu.

Tomaševića se vrlo lako može zamisliti u blatu Kozari puteva i svih ostalih puteva kojima je gazio Bandić.

I nakon Bandića - Bandić?

Pitanje je što Zagrepčani žele: nekog novog Bandića, s obzirom da su za njega uporno glasali, ili nekoga tko je direktna suprotnost Bandiću? Hoće li favorit biti onaj tko će naslijediti Bandića ili onaj tko će ići rušiti sve Bandićevo?

Milana Bandića sada više nema, ali ostaje njegov Zagreb, gradska uprava, ostaju klijenti i kumovi, kao što ostaju i Bandićevi glasovi. Njih stotinjak tisuća. I dok se svi pripremaju na njihovo osvajanje, nema jasnog odgovora koji bi to glasovi uopće bili.

Nekad su to bili SDP-ovci, danas su HDZ-ovci. Nekad se za Bandića glasalo u središtu grada, sada sve više na periferiji. Možda su to stariji, a možda mlađi birači. Uglavnom su to gradski zaposlenici i gradski profiteri, oni koji glasaju za svoja radna mjesta i svoje poslovne aranžmane. Tko će im to ponuditi?

Bandić je pohlepno grabio svaki glas kojeg se mogao domoći, niti se zaustavljao samo na glasovima.

Danas je jedino logično očekivati da se svatko od kandidata pokuša ogrebati za komadić tih Bandićevih glasova. Nakon što smisle način kako da privuku dovoljno svojih glasova.

Bandićeve rupetine i ruševine

Jer građani više ne moraju misliti kako će srušiti Bandića, već kako će srušiti Bandićevu mrežu kumova i klijenata, zatrpati Bandićeve rupetine i ruševine, obračunati se s korupcijom i kriminalom, isprati iz Zagreba ostatke interesne i kriminalne močvare.

Kao što će se, budimo pošteni, mnogi uključiti na izbore upravo kako bi sačuvali Zagreb kakvog je Bandić stvorio. 

Bit će zanimljivo vidjeti tko će se od kandidata obraćati kojoj grupi birača i koja će od tih grupa u pojedinom kandidatu pronaći svog favorita. Ne samo za pobjedu, nego i za vladanje Zagrebom.

Naime, jedan zadatak, sada možda teži nego prošlog tjedna, bit će pobijediti na izborima za gradonačelnika. Drugi, uvjerljivo najteži zadatak, bit će obavljati dužnost gradonačelnika. 

Paradoksalno, Hrvatska je s Mesićem, a onda i Sanaderom, dvaput glasala za detuđmanizaciju, a onda Franji Tuđmanu podizala spomenike i po njemu imenovala mostove i zračne luke.

Zagreb je dvadeset godina glasao za Bandića. Hoće li sada glasati za "debandićizaciju" ili će Bandiću podići spomenik?