Harmonika, tulum, pjesma, ples... Usred bolnice. U redovitim okolnostima nitko ni riječi ne bi rekao o toj temi. Jer svi smo na radnome mjestu slavili odlaske, dolaske, rođendane, rođenja djece...
No sad, s obzirom na mjesto, vrijeme, okolnosti i način, ono što je viđeno u KB-u Dubrava je, najblaže rečeno – nedopustivo.
Tulumariti dok se nekoliko hodnika dalje pacijenti oboljeli od Covid-19 bore za svaki udah, za goli život, ljudsko je dno. I još pritom bez maski, kao da epidemiološke mjere ne postoje.
Te iste mjere zbog kojih su zdravstveni djelatnici diljem države izlazili pred bolnice i slikali se s transparentima, kako bi ljude osvijestili o važnosti nošenja maski i svega ostalog što je nužno u epidemiji. I upravo je u tome najveći problem bolničkog tuluma u Dubravi.
Ovaj nepromišljeni postupak nekolicine prijeti bacanjem ljage na cijeli sustav, na sve one ljude koji u njemu rade, koji su posljednje atome snage uložili u skrb o pacijentima.
Na sve vrijedne sestre i tehničare koji jedva da viđaju vlastitu djecu jer praktički spavaju po bolnicama, koji danima nisu posjetili stare roditelje kako bi ih zaštitili od moguće zaraze. Koji se guše pod zaštitnim odijelima i vizirima te plaču dok gledaju smrt koja ih okružuje. No to se ne smije dogoditi.
Ne možemo i ne trebamo zbog nekolicine neodgovornih osuditi većinu. Jer ta većina se isto srami gledajući svoje neodgovorne kolege, ta većina će i dalje poštovati sva pravila i padati s nogu kako bismo mi bili zbrinuti.
Za ove bez brige, pameti i odgovornosti uvijek postoje disciplinski postupci i sankcije. Svi ostali s tim ne mogu i ne smiju imati veze, niti ovi s propuhom u glavi smiju biti mjerilo za tisuće ostalih.
A sestri koja je zakuhala cijelu priču sretno u Njemačkoj.
Ondje će tulumariti rintanjem od jutra do mraka, poštujući nadaleko poznatu njemačku disciplinu.