Nekadašnji profesor pulske škole, o kojemu smo pisali u lipnju, ranije je živio kao beskućnik. Nakon moždanog udara odbio je ponuđeni dom jer tamo s njim nije mogao njegov pas Medo i sad žive u derutnom apartmanu u centru Pule.
Mladen Stančir (67) šest godina kako zna i umije brine o sebi i svom psu. Nakon moždanog udara, priča, Medo je zavijao tri dana, dok je on ležao u bolnici.
- Iako sam još nemoćan i ležim, Medo se ne odvaja od mene. Pravi je prijatelj - rekao je.
Moždani je imao krajem listopada. U bolnici mu je, priča, bilo teško jer je Medo ostao sam, a strahovao je da ga zbog lajanja i zavijanja ne odvedu.
- To se, nasreću, nije dogodilo - ispričao je Stančir.
Nakon što smo u lipnju pisali o njemu kao beskućniku koji bez psa neće ni u kakav smještaj, Stančir je našao onaj u kojem je njegov Medo dobrodošao.
- Nakon što su me otpustili iz bolnice smješten sam u Dom za starije i nemoćne u Ogulinu. Tamo sam proveo sedam dana i na vlastiti zahtjev tražio da me puste jer nema mog psa. Nemoćan jesam, ali star još nisam i to nije mjesto za mene. Nekako ćemo pas i ja preživjeti i ovo. Imam hrane, krevet i krov nad glavom. Smještaj plaćam mirovinom - priča Stančir.
Pitali smo pulski Centar za socijalnu skrb o njegovu statusu i pomoći koja mu je u ovim trenucima bitna. Oni su također potvrdili da je Stančir nakon što je otpušten iz bolnice smješten u dom, ali ga je na vlastitu inicijativu napustio.
- Dovezen je u Pulu na adresu stanovanja. Odmah su ga posjetile socijalne radnice, koje su o svemu obavijestile Centar i nadležnog liječnika - rekla je Sandra Ventola, ravnateljica pulskog Centra za socijalnu skrb. Napomenula je kako je Centar dostavio Stančiru pelene, madrac i hranu.
- Liječnik mu je bio u kućnom posjetu te je obavijestio patronažnu sestru i Zlatne ruke. Socijalne radnice Centra ponudile su Stančiru da podnese zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za pomoć i njegu, na što je on i pristao, a sam postupak je u tijeku - rekla je ravnateljica.
Napominje kako je od Centra ostvario maksimalan iznos jednokratnih naknada za tekuću godinu, a Grad Pula mu je, rješenjem, priznao pravo na pomoć u kući