Joseph Bruce Ismay, engleski biznismen i direktor tvrtke White Star Line u čijem je vlasništvu bio i Titanic obično se prikazuje kao najveći negativac u potonuću slavnog, ali nesretnog broda.

I u novom četverodijelnom serijalu o potopljenom brodu prikazano je njegovo ušuljavanje na čamac za spašavanje prije žena i djece što mu je priskrbilo titulu jedne od najozloglašenijih kukavica u povijesti.

Ipak, autor Robert Strange u svojoj novoj knjizi veliki, ako ne i najveći dio krivnje, za katastrofu slavnog parobroda prebacuje na jednog od najpoznatijih državnika Winstona Churchilla, koji između ostalog ima i titulu "najvećeg Britanca ikada".

Strange, istraživački novinar, tvrdi da je britanski premijer iz vremena Drugog svjetskog rata, prethodno imao neslavnu ulogu u nesreći broda koji je potopljen na svom prvom putovanju 1912. godine.

Churchill se više bavio "lovom" na ženu nego svojom dužnosti

On tvrdi da je Churchill u vrijeme planiranja, projektiranja i gradnje Titanica, kao ministar trgovine, bio odgovoran i za morsku sigurnost. Ipak, nije uspio osigurati ispravnu gradnju broda i sigurnost putnika. Prema tvrdnjama autora, Churchilla su u obavljanju važnih sigurnosnih dužnosti omele političke ambicije, ranjeni ponos i "lov" na njegovu buduću supruge Clementine.

Vjerujem da Churchill nosi velik teret odgovornosti za smrt više od 1500 muškaraca, žena i djece koji su nestali u hladnim vodama Atlantika 

- Vjerujem da nosi velik teret odgovornosti za smrt više od 1500 muškaraca, žena i djece koji su nestali u hladnim vodama Atlantika, kazao je Strange.

Prije nego je zaključio da je Churchill među onima čije su akcije, odnosno njihov nedostatak, zapečatile sudbinu Titanica, Strange je tri godine proučavao sto godina stare spise u Državnom arhivu Velike Britanije i SAD-a.

- Churchill je među ljudima koji su metaforički potopili Titanic - zaključio je.

U svojoj knjizi oštar je i prema američkom bankaru J.P. Morganu koji je kontrolirao White Star Line, čiji je "krunski dragulj" bio upravo Titanic, a nije štedio ni Lorda Pirriea, profita gladnog predsjednika brodogradilišta Harland i Wolff.

Unatoč skupini odgovornoj za nesreću, konačna presuda knjige Tko je potopio Titanic (Who sank the Titanic) je da je najveći krivac Churchill.

Nakon što je Titanic na svom prvom putovanju iz Southamptona u New York udario u santu leda i potonuo, kapacitet čamaca za spašavanje bio je brzo popunjen. U njima je bilo mjesta  samo za trećinu ukrcanih muškaraca, žena i djece. Strange tvrdi da su upravo Churchillovi inspektori sigurnosti trebali pravilno nadzirati gradnju broda i revidirati zastarjele zakone koji su regulirali broj čamaca za spašavanje na brodu. Umjesto toga, Churchill je svjesno predsjedavao regulatornim tijelom koje nije ispunilo svoju svrhu, piše The Sun. 

Churchill je više puta upozoren, ali nikada nije djelovao

Unatoč  tome što je upozoren da su propisi zastarjeli, a brodovi sve veći i veći, Churchill u više navrata nije djelovao, a njegova pasivnost osudila je mnoge nevine ljude na strašnu smrt.

Njegovo imenovanje u vladu 1908. godine bio je prvi posao u kabinetu za tada 33-godišnjeg Churchilla. Nakon samo nekoliko tjedana javno je osramoćen zbog nespretnog vođenja odjela što je bio veliki udarac za mladog političara koji je nestrpljivo očekivao napredovanje u karijeri, a ovo mjesto mu je predstavljalo samo jednu stepenicu na putu prema višoj dužnosti, objasnio je Strange. Dodao je i da je Churchillu trebalo postati jasno da se Odjelom za pomorsku sigurnost loše upravlja i da u njemu rade loše obučeni djelatnici.

Njegova pasivnost osudila je mnoge nevine ljude na strašnu smrt

No, Churchilla su u poslu ometale njegove financijske brige, borba za bolju poziciju i njegova nova ljubav Clementine.

- Od samog početka oprao je ruke od Pomorske divizije, tvrdi Strange.

Nadzor nad gradnjom Titanica predan je u ruke Francisa Carruthersa, slabo obučenog i potplaćenog inženjera koji nije uspio uočiti nedostatke gradnje broda.

Istraživači su utvrdili da su postojale slabosti u čeličnim pločama na brodu što je jedan od glavnih razloga zašto je brod tonuo tako brzo nakon udarca u santu leda. Do vremena konačnog porinuća broda Churchill je ostvario svoj cilj i napredovao je u karijeri zbog čega je uspješno izbjegao pitanja javnosti o njegovoj ulozi u debaklu Titanica.

Strange objašnjava da prije porinuća treba predložiti gradnju broda nakon čega slijedi dizajniranje, a tek onda početak gradnje, a sve te radnje obavljane su dok je za nadzor bio zadužen Churchill.

- Bio je svjestan manjka čamaca za spašavanje. Iznova je upozoravan na to, ali nije ništa poduzeo, zaključuje Strange.