Bivša predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dalija Orešković, koja se upustila u političku borbi te sa Startom poklekla na izborima za Europski parlament, po drugi puta u kratkom vremenu ponovno ulazi u političku arenu najavivši kandidaturu za predsjednicu države.
Zbog tog angažmana komentira i aktualne smjene u Vladi i to otvorenim pismom naslovljenim kao: 'Istraživačko novinarstvo, posljednja je linija obrane društva od koruptivne političke hobotnice'.
- U našoj odavno zarobljenoj državi u kojoj je vlast izgubila elementarnu svijest o političkoj i moralnoj odgovornosti, a DORH, USKOK, Povjerenstvo za sukob interesa, niti druga tijela očito ne mogu u okviru svog djelokruga rada i ovlasti samostalno otkriti, istražiti i procesuirati korupciju na najvišoj političkoj razini, novinarstvo općenito, posebice istraživačko novinarstvo postalo je posljednja linija obrane od koruptivne političke hobotnice - smatra Orešković.
Ističe da bez obzira na to 'nema puno razloga za slavlje'.
Kritizirala je premijera zbog vremena koje mu je potrebno da odreagira te smatra da se srušio autoritet bitnih institucija u državi.
- I dok većina javnosti i velik dio političke scene propituje hoće li sve ove afere srušiti Vladu Andreja Plenkovića, mene brine činjenica da je Andrej Plenković već srušio bitne institucije, njihov autoritet, dinamiku rješavanja predmeta, a time i učinkovitost - piše Orešković.
PISMO PRENOSIMO U CIJELOSTI:
Kao predsjednička kandidatkinja čiji je program borba protiv političke korupcije i zarobljavanja države s ciljem uspostave pravednosti i jednakosti građana pred zakonom i svim tijelima državne uprave i samouprave, javno se zahvaljujem i iskazujem poštovanje svakom i svim novinarkama/novinarima-istraživačima čiji je predani rad doveo do podnošenja ostavki ministara Lovre Kuščevića, Gorana Marića, Tomislava Tolušića i Gabrijele Žalac. Postoji realna mogućnost da će niz iznuđenih ostavki nastaviti, istraživačkim novinarstvom otkrivenih i objavljivanjem novih činjenica koje svjedoče da su još neki ministri u aktualnoj Vladi zlouporabili svoje javne dužnosti.
U našoj odavno zarobljenoj državi u kojoj je vlast izgubila elementarnu svijest o političkoj i moralnoj odgovornosti, a DORH, USKOK, Povjerenstvo za sukob interesa, niti druga tijela očito ne mogu u okviru svog djelokruga rada i ovlasti samostalno otkriti, istražiti i procesuirati korupciju na najvišoj političkoj razini, novinarstvo općenito, posebice istraživačko novinarstvo postalo je posljednja linija obrane od koruptivne političke hobotnice.
Cijeneći veliki novinarski uspjeh, ovog trena nema puno razloga za slavlje. Stav predsjednika Vlade. Od njegovog negiranja da saznanja o ministrima i javno objavljeni podaci u medijima ozbiljno upućuju na korupciju koje je potrajalo tjednima, gora je samo činjenica da znatno duže, vrlo vjerojatno od samog početka mandata ruši koncept na kojem počivaju pristojnu uređena društva i funkcionalne demokracije.
I dok većina javnosti i velik dio političke scene propituje hoće li sve ove afere srušiti Vladu Andreja Plenkovića, mene brine činjenica da je Andrej Plenković već srušio bitne institucije, njihov autoritet, dinamiku rješavanja predmeta, a time i učinkovitost.
Rekonstrukcijom parlamentarne većine prvom glasom SDP-ovog zastupnika Tomislava Sauche, a potom izbacivanjem Mosta iz Vlade i koaliranjem s HNS-om, Andrej Plenković srušio je vjerodostojnost izbornog procesa kao i samu ideju da vlast proizlazi iz demokratske volje građana izražene na izborima. Laganjem bivše potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva na saslušanju pred članovima Odbora za gospodarstvo, a potom i svojim osobnim neistinitim očitovanjem u ulozi predsjednika Vlade pred zastupnicima Hrvatskog sabora kada se raspravljalo o uskrati povjerenja ministru financija Zdravku Mariću, Andrej Plenković je ugrozio odredbe Ustava Republike Hrvatske prema kojim bi Hrvatski sabor morao biti institucija koja bira, nadzire i opoziva Vladu Republike Hrvatske.
Odabirom ministara, a potom negiranjem njihove odgovornosti kada se postavljaju pitanja jesu li ministri u sukobu interesa te upućuju li okolnosti za koje je javnost saznala na teška koruptivna djela, Andrej Plenković srušio je ideju kao i povjerenje građana da bi osobe koje smo odabrali da obnašaju vlast i time upravljaju našim sudbinama morale imati osobni integritet. Opstrukcijom rada nadležnih tijela, prije svega Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa kojem Vlada Republike Hrvatske ne dostavlja potrebne podatke i dokumentaciju unatoč višestrukim požurnicama, Andrej Plenković srušio je vladavinu prava, jer je pokazao da se zakonske obveze na njega i njegovu Vladu, utopljenu u sukobe interesa, klijentelizam i korupciju, ne odnose.
U konačnici, podnošenjem bizarnog i neosnovanog zahtjeva za izuzećem predsjednice Povjerenstva Nataše Novaković, Andrej Plenković srušio je i vlastitu vjerodostojnost u obnašanju dužnosti predsjednika Vlade Republike Hrvatske. Svi oni koji se zalažu za prijevremene izbore zaboravljaju da se pukom promjenom političke stranke ili pojedinih osoba na vlasti, neće ništa bitno promijeniti ukoliko se ne promijeni odnos političkih stranaka i izabranog predsjednika države prema institucijama. Razdoblje koje je pred nama bit će razdoblje velikih predizbornih obećanja.
U tim obećanjima trebalo bi tražiti jasno očitovanje i odgovor na koji način i s kojim rješenjima će se jačati položaj i nezavisnost nadzornih i regulatornih tijela, tijela koja sudjeluju u provođenju istraga, državnog odvjetništva, pravosuđa u cjelini. Ukoliko i sami građani i birači ne nametnu kao temu jačanje pravne države koja će učinkovito otkrivati i sankcionirati društveno neprihvatljiva i štetna ponašanja, pa tako i korupciju, aktualne afere koje su rezultirale podnošenjem ostavki, kao i one čije se razotkrivanje nalazi u redu čekanja, mogle bi doživjeti istu sudbinu kao i zaboravljeni davni slučaj Gorana Marića.
Naime, u doba kad je predsjednik HDZ-a i VRH-a bio dr. Ivo Sanader zbog javnosti još uvijek nepoznatih razloga DORH i USKOK odustali su od podnošenja kaznene prijave protiv bivšeg ministra zbog zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, povezanih s njegovim položajem predsjednika Uprave Hrvatske tiskare i Tiska i navodno neovlaštenoj prodaji pet poslovnih prostora tih tvrtki u Mostaru za 516.000 maraka, odnosno oko 2.000.000 kuna. Otvori li se ozbiljna istraga o porijeklu imovine bivšeg ministra Gorana Marića, moralo bi se postaviti i pitanje zašto se nikada nije istražio i ovaj raniji slučaj. Kao što će se kad-tad morati postaviti i pitanje, zašto je USKOK, ali i DORH odlučio ne otvarati istragu protiv predsjednika Vlade i pojedinih ministara u aferi Agrokor.
Želimo li spriječiti da nam osobe koje su imale neotkrivenu, zaboravljenu ili nerazjašnjenu aferu ne zasjednu na dužnosti na kojima će moći upravljati državom i državnom imovinom, moraju se stvoriti uvjeti za neometan rad nadležnih institucija i državnih tijela.
Od nedovoljno učinkovitog pravosuđa kakvo imamo danas, a osobito od gotovo jalovog progona političke korupcije na najvišoj državnoj razini, bilo bi još gore da rad i način postupanja ključnih tijela ovisi o smjeni vlasti ili o tome tko je na vlasti.
Sve dok se kandidati na izborima i političke stranke koje ih podupiru ne izjasne i ne obvežu na jasne korake kojima se unaprjeđuje i jača položaj nezavisnih nadzornih i regulatornih tijela, kao i položaj pravosuđa u cjelini, izborne će poruke biti samo parada praznih obećanja koja su sama sebi svrha. A tek u onom dijelu u kojem će se sučeljavati prijedlozi kako uspostaviti pravednost i funkcioniranje pravne države kao i argumenti na kojima su ti prijedlozi nastali, postojat će pravo izborno natjecanje u kojem je javni interes i interes birača na prvom mjestu, a ne izborni rezultat pojedinog kandidata.
Naravno, sve pod pretpostavkom da javna riječ obvezuje, kako kandidata, tako i političke stranke koje iza kandidata stoje.