U nekoliko sekundi u nedjelju u 6:24 ujutro sve je nestalo. Obitelji Krhen iz sela pokraj Markuševca potres je u potpunosti uništio kuću. Na vratima zalijepljena stoji odluka statičara - neuporabljivo, i zbog vanjskih utjecaja i zbog oštećenja.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kuća obitelji Krhen nalazi se na mjestu iznad kojeg je bio sam epicentar potresa. Točno 10 kilometara ispod nje udario je najsnažniji potres u Zagrebu posljednjih 140 godina.
Kuća stara 40-ak godina u potpunosti je uništena, a pravo je čudo što je uopće preživjela snažan udar. Unesrećena obitelj ostala je bez jedinog krova nad glavom.
- Kuća nam je uništena, sve prostorije su uništene...
Gospođa Suzana u kući živi sa sinom, koji je prije tri mjeseca uredio stan na tavanu. Kako kaže, nisu stigli jednu kavu popiti gore. Zidovi su toliko uništeni da se kroz jedan u prizemlju vidi na ulicu.
- Nalazila sam se u spavaćoj sobi kada je to počelo tresti. Počelo je pucati po zidovima, nisam znala što bi, izletjela sam van, a sin mi je još spavao gore. Počela sam vikati "Karlo, Karlo", ali on se nije pojavljivao. Vrata su mu prepriječila put pa dok se on borio s time ja sam vani vikala.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Bila sam u šoku, imam osjećaj da je to bio neki ružan san. Sada živim kod bratića malo niže od moje kuće. Njegova kuća, hvala Bogu nije nastradala.
Imate li predodžbu na koji način ćete obnoviti kuću?
- Nemam predodžbu. Ne znamo kako ćemo i na koji način ćemo. Kuća se mora rušiti, a kako ćemo to ne znam.
Karlo se u stan na tavan uselio prije tri mjeseca. Kako je njegova majka rekla, još nisu stigli niti kavu popiti gore.
- Tako nekako, nažalost. Tu se sve odvojilo - rekao je mladić pokazujući na zid iznad štoka od vrata.
- Ovo bi se još i dalo riješiti, ali vanjski zidovi kod dimnjaka...
Vi ste tu spavali?
- Da, probudilo me. Vrata su bila pala i ne sjećam se točno puta. Televiziju sam prebacio da se ne razbije, a tek kada sam poslije ušao u kuću sam vidio kolika je šteta. Nisam bio svjestan da je to bilo tako jako.
Prva reakcija?
- Kad je izašao van, bilo mi je bitno da je izašao i da je živ. Ali kada smo poslije ušli u kuću i kada smo vidjeli što nam je napravilo, kolika je šteta... Nije lako, velika je tuga i bol. Jadno se čovjek osjeća - rekla je Suzana.
U kući više nitko ne živi.
- Sada nam kuća služi samo da držimo pse u njoj. Tako i tako u njoj više ne možemo živjeti pa nek su onda pesi unutra, a ne u dvorištu.