Tu večer sin me nazvao dva puta. Nisam bio doma. Prvi put rekao mi je: 'Ćaća zovi Hitnu, ubola me nožem'. Trčao sam prema kući. Onda ponovno nazvao i rekao: 'Ćaća pao sam tu kod auta, da me ne tražite.' Umro je na putu do bolnice, potreseno nam priča Ivica Žaja, otac Emila Žaje (33) iz solinskog Sv. Kaja koji je preminuo u večernjim satima, 9. listopada, od posljedica uboda nožem lijevu stranu prsišta, u srce.
POGLEDAJTE VIDEO:
U gaćama istrčao iz kuće
Dramatični posljednji trenuci nakon kojih se ugasio sinovljev život ocu Ivici duboko su se urezali u svijest.
Ne spava, ne može razmišljati, tuga je prevelika.
- Ivana, njegova dugogodišnja djevojka, je uhićena. Pustili su je nakon 24 dana istražnog zatvora. Kako su je mogli pustiti? Kako? Ona šeta slobodno, evo sad može proći kraj ovog stola. A što da ja radim? Odselim se da je ne bih sreo? Pitao sam ga (Nikšu Wagnera, zamjenika županijskog državnog odvjetnika op.a.) što da radim? Rekao mi je da ostanem hladan. Pa ubila mi je sina. Što biste vi napravili? - upitao je Žaja.
Emilova partnerica Ivana G. (25) bila je član obitelji. Njih dvoje živjeli su u prizemlju, a otac na katu obiteljske kuće.
Ocu nisu dali da opere krv
- Nećakinja je čula kako je Emil viknuo: 'Ajme Ive!'. Bila je u sobi iznad, s balkona je vidjela mog sina kako samo u 'mudantama' trči iz kuće, po dvorištu. Kažu da su se svađali. Ona nije čula da su se sukobili tu večer, a inače se sve čuje. Kad su je pustili nitko mi to nije javio, nisu me na to pripremili, ni iz policije niti iz odvjetništva. Da su nju navodno opsjedali demoni i da se nije dobro osjećala u ovoj kući također sam prvi put vidio u medijima - ispričao je otac. Kaže da nikada nije primijetio da je Ivana psihički nestabilna.
- Želi li se ona izvući na neuračunljivost? Ako je nestabilna, zašto nije na liječenju? Kažu, mora se javljati psihijatru. Kako onda mogu reći da nije opasna za okolinu? Ispitani su svi svjedoci? Pa ona može sada konstruirati priču kakvu želi. Pitao sam svog odvjetnika Vinka Ljubičića kako je to moguće. A on kaže, takva je procedura - ogorčen je otac Ivica.
Kaže nam kako je Ivana doselila k Emilu prije pet, šest godina. Večer prije vratili su se iz Like, gdje je Emil kupio imanje i dva konja, i bili su, priča nam Ivica, veseli i zadovoljni.
'Rekla je da će ga zaklati'
- Emil je bio zaljubljen u prirodu i Liku, uživao je ići tamo. Volio je sve iz prirode. Završio je za šumarskog tehničara, u Lici je sadio aronije, orahe, luk... Nekad bi išao sam, po pet dana bi tamo proveo. Ona nije baš bila sretna zbog toga. Taj put išli su skupa, i sve se činilo u redu kad su se vratili. Dan poslije, tragedija. On se otuširao i sjeo za stol večerati. Valjda mu je prišla s leđa. Cijeli stan bio je pun krvi. Ne možete to ni zamisliti. Kako je trčao od stola do dvorišta, krvavi trag. Onda se ona zaključala u kuću. Policajcu sam rekao da mogu razbiti vrata. Nakon što su provalili ona je mirno stajala ispred vrata. Policajac ju je pitao je li ona ta i ta, je li to napravila. Ona je kimala glavom. Nakon očevida policajci su otišli, nismo ni znali da su otišli. Pečatirali su stan. Oni iz stana nisu ništa izuzeli, ni njegov mobitel - priča nam otac Ivica koji je, priča nam, držao Ivanu kao svoju, pomagao koliko je mogao i njoj i sinu, a i ona je sama svojoj odvjetnici Doris Košti rekla da boljeg čovjeka od Ivice nije upoznala.
- Da, znali su se posvađati, kao i svi parovi, ali ništa dramatično. Nikad se nisam miješao, osim jednom kad je prije par godina prijetila da će ga zaklati nožem. To sam čuo gore u stanu i sišao sam dolje, rekao sam im da se smire, da probaju svoje probleme riješiti mirno, da ne slušaju svi susjedi zbog čega se svađaju. Držali smo je kao kraljicu, cijela familija. Kako mi je onda mogla dignuti ruku na sina? - pita se Ivica dodajući kako su, i prije nego je Ivana puštena iz istražnog zatvora, njezini roditelji tražili da dođu po njezine stvari.
- Zamislite obraza! Ispada kao da su oni znali da ona izlazi na slobodu, a ja nisam to znao. Nije imala za duvan, a sad ima za platiti Doris Koštu i Eduarda Sušca, dva odvjetnika - kaže nam Ivica koji samo želi pravdu zbog tragedije.
Pustili ju na slobodu
Ivana se na ispitivanju branila šutnjom, a nakon puštanja na slobodu određena joj je mjera opreza obaveznog, redovitog javljanja liječniku psihijatru KBC-a Split koji će odrediti terapiju i učestalost dolazaka. Ukoliko se osumnjičena ne bude pridržavala preporuka, mjera opreza će se zamijeniti istražnim zatvorom.
Također, ukoliko psihijatar zaključi da je opasna za okolinu, Ivani bi se mogla naći u ustanovi zatvorenog tipa do okončanja sudskog postupka. Sudac istrage je, kažu nam u ŽDO-u, na njihov prijedlog donio ovu odluku 4. studenog i na nju se nitko nije žalio. Obitelj Žaju, kao oštećenike zastupaju oni, a Vinko Ljubičić zapravo jedinu može tražiti naknadu štete zbog smrti sina.
- Ja samo znam da mi je ovakvom odlukom nanesena nepravda i da ništa ne znam, nitko mi ništa ne govori. Pa da je provalila u trafiku bila bi u zatvoru. Nitko ne može vjerovati da je puštena. Uvijek je izgledala normalno, to su joj svjetovali da se brani neuračunljivošću. Ona je pomagala jednoj ženi s multiplom sklerozom na par sati. Ali nije voljela raditi, iskreno ću vam reći. On je nju i previše tolerirao, bio je veseljak i dobričina, duša od čovjeka, svoje probleme je držao u sebi. Da je on nju maltretirao ona bi davno otišla, zašto nije otišla ako se nije osjećala dobro u ovoj kući? Sad se želi njega prikazati agresivnim. Kaže mi i Ljubičić, ako je sretneš, nemoj reagirati. A ona je tu blizu, u Kaštel Kambelovcu. Trebam li se ja zaključati u kuću? Ne mogu funkcionirat, mozak mi prestane raditi, stalno sam na tabletama. To je nezamisliva bol – očajan je otac Ivica u svojoj tuzi i kaže nam:
"Nije mi samo ubijen sin. Odlukom da se Ivana brani sa slobode ubili su i mene".