Svećenik me pitao tko sam ja i gdje sam došla. Rekla sam mu da sam polaznica vjeronauka i da sam došla na vjeronauk. Pobrojio mi je izostanke i rekao da me nije bilo 22 puta, a da sam bila samo četiri i da me neće pričestiti. Osjećala sam se ružno. Sad se djeca u školi neće sa mnom igrati, rekla nam je Aurora Pavić, 9-godišnja djevojčica iz zadarske četvrti Bokanjac.
Dodala je da nitko nije htio sjesti s njom na školskom izletu do meteorološke stanice, pa je sjela s djevojčicom koja je ostala bez para.
Aurora Pavić od rođenja boluje od GERB-a, refluksa želuca, astme i aberantnog trahealnog bronha zbog čega otežano diše i ima česte upale pluća. Zbog toga je i iz škole je izostala 193 sata, ali u školi su joj izostanke opravdali. Satove vjeronauka pohađa i u školi. Pokazala nam je ocjene, same petice!
- Svećenik je pitao djecu i oni su mu rekli da su me viđali vani. Ali to je zato što se moja mama dogovorila s mamom od prijateljice da pišem domaću zadaću i učim kod njih jer je moja mama bila dugo vremena u bolnici, a tata nije mogao sve sam. Zato sam odlazila iz kuće - kazala nam je Aurora. Kad ima napadaje, dodala je, jako je boli grlo, trbuh i glava.
Njezina majka Ana Pavić (37) ležala je na kauču kad se dijete prošli četvrtak vratilo iz crkve. Rekla joj je što se dogodilo.
- Baš sam bila primila kemoterapiju i osjećala sam posljedice. Znao je da je bolesna, kao što to znaju i u Nadbiskupiji. Kad je bio kod nas u prosincu na blagoslovu kuće, nije imao problem uzeti kuvertu sa stola. I tada sam ležala nepokretna na kauču. Bolujem od teškog oblika artritisa i ponekad sam danima nepokretna, zbog Hodgkinovog limfoma uzimam kemoterapiju, a imam i polineuropatiju što je posljedica kemoterapije. Ležala sam na odjelu neurologije i bila na dugotrajnom liječenju u toplicama, a suprug ima težak oblik PTSP-a iz rata, operirao je glavu dva puta, ima bolove u kralješnici i nakon svega ostao je bez posla prije dvije godine. Sad živimo od 900 kuna moje invalidnine, a imamo kredit još 10 godina kojeg više i ne plaćamo jer nemamo čime. Ali najgore od svega je što je Auroru ovo jako pogodilo, tablete koje pije smo joj morali udvostručiti zbog stresa, kojeg se posebno mora čuvati. Bokanjac je kao selo! Nije istina da nije htjela dolaziti u crkvu. Išla je kad je mogla, kao i u školu. U školi je sve uspjela pohvatati, ne vidim zašto ne bi mogla i crkveni vjeronauk, iz kojega u školi ima petice. Drugi svećenik je htio pričestiti, ali don Srećko Petrov joj ne da potvrdu bez koje to nije moguće obaviti - kaže mama Ana, te priznaje da je svećeniku svašta izgovorila nakon što joj je kući došlo tužno i tjeskobno dijete.
Otac Davor (49) kaže da nije htio razgovarati s velečasnim jer se boji svoje reakcije.
- Znam za slučajeve u kojima se svi potrebni crkveni sakramenti bez problema obave odjednom, pa ne znam zašto je ovo problem. Uostalom, dijete vjeri podučavamo kod kuće, a ima i petice u školi, nije stvar u neznanju. Zar nije svećenik nekakav naš duhovni vođa, zar nije Isus sebi najprije pozvao djecu i bolesne!? Pitam se ima li smisla sve da ga netko i natjera nakon ovog da je pričesti, gdje je vjera u svemu tome? Ali da joj ovo napravi sad pred Uskrs i tako pred svima. To je u malomišćanskoj sredini ravno smaku svijeta - kaže Aurorin otac te dodao da svećenik nije faraon i da bi trebao snositi sankcije.
Don Srećko Petrov, župnik Župe sv. Šimuna i Jude Tadeja i ekonom Zadarske nadbiskupije kazao je da nema komentara, ali da djevojčica koja nije dolazila na misu i na vjeronauk nema opravdanja jer su mu dolazila 'i djeca bolesnija od nje'.