Predsjednik Ivo Josipović odlikovao je Ružu Lucić (76) iz Gunje Ordenom Reda Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske. Ruža je odlikovanje zaslužila za promicanje moralnih i društvenih vrednota.

Njezinih devet sinova (Petar, Mijo, Stjepan, Franjo, Cvjetko, Filip, Zdravko, Antun i Josip), bili su hrvatski branitelji.

- Moji sinovi su se borili za Hrvatsku, a ne za vojne mirovine. Meni je drago da su oni živi prošli ratišta, a sve drugo će doći na svoje - priča Ruža.

Prisjećajući se ratnih godina, Ruža voli reći da joj je srce nekoliko puta “tako kucalo kao da je predosjećalo nešto loše”! Tako se sjeća da se njezin Zdravko, kad je odlazio na ratište, tri puta osvrnuo natrag prema obiteljskoj kući što, inače, nikada nije radio.

Sutradan je Zdravko, koji je bio u specijalnoj postrojbi policije, bio teško ranjen u Mirkovcima, dum-dum metak mu je napravio rupu u leđima. U toj je akciji poginulo 12 hrvatskih vojnika.

Drugi sin, Filip, naletio je na minu u Strošincima te od tada živi s 30 gelera u sebi. Priznali su mu samo 20 posto invaliditeta, ne može dobiti vojnu mirovinu, ali nema nikakvu mogućnost ni zapošljavanja. Živi i danas s majkom, kao i brat Stjepan koji je rat proveo u specijalnim postrojbama.

- Mog sina Franju su u Bogdanovcima zarobili i držali u zatočeništvu 42 dana. Osjetila sam nešto loše baš u trenutcima kad je bježao od četnika, koji su ga otkrili i pucali u njega, a on se sakrio iza krave koju su izrešetali - priča Ruža Lucić, dodajući da se to dogodilo na Svetog Franju i da je to za nju bila jasna poruka da ga je Bog sačuvao.

Sina Petra, primjerice, nije bila vidjela devet mjeseci. Sretna je što su te ratne patnje iza njih i što su se svi vratili.

- Muž mi je relativno mlad umro i kao samohrana majka odgojila sam svu djecu. Sada imam 20 unučadi i dvoje praunučadi - priča Ruža. Ona iz Gunje nije htjela otići ni u vrijeme najvećeg granatiranja.

Ruža im je bila poručila da je mogu samo “razapeti na križ” te da ona nikamo ne ide, jer svoju djecu ne želi ostaviti.

- Ova medalja je simbolična, ali meni jako puno znači. Ja sam na svoje sinove ponosna, zaključila je Ruža.