To je to što me zanima!

Omiljeni pas Garo se oporavlja nakon teške operacije. Prošlog vikenda je napadnut nožem

Žena je došla sa psom na povodcu, a taj je pas bio napadački nastrojen, na što je Garo počeo lajati. Žena je počela histerizirati, a njen brat je Gari prišao s leđa i ranio ga - prenosi riječi svjedoka domarica Irena Šaran
Vidi originalni članak

Moj pas Garo možda na prvu izgleda opasno, ali zaista nije takav. Ne prođe minuta, a on se već igra i mazi s osobom koju je tek upoznao. Svi koji dolaze u Dom ga vole, fotografiraju se i druže s njim - priča nam Irena Šaran, domarica Planinarskog doma Paklenica i vlasnica psa Gare, koji je u subotu, 30. rujna, dobio nožem pod rebra. 

Naime, u subotu popodne oko 15 sati, dok je Irena s djecom bila u Zadru, a Garo s njenim ocem u Domu, jedan od planinara nožem je Gari zadao gladnu ranu jer je lajao na drugog psa.

Prišao mu s leđa

- Svjedoci kažu kako je sestra od napadača došla sa psom na povodcu, a taj je pas bio napadački nastrojen. Dakle, njihov pas je krenuo napadački na Garu, na što je Garo počeo lajati, a žena je počela histerizirati i podigla svog psa u zrak, što se nikad ne radi. Tada dolazi njen brat, prilazi Gari s leđa i ubode ga nožem pod rebra - prepričava nam Irena ono što su joj rekli ljudi koji su se u tom trenutku zatekli kod Planinarskog doma.

- Ponekad se dogodi da se psi potuku, ali vlasnici znaju kako reagirati, nikad nije bilo problema niti s Garom niti s drugim psima koji dolaze gore. A Garo je sad samo zato što je lajao dobio ubod nožem - izvan sebe nam priča Irena i vraća se na početak, kada je tek primila poziv da je Garo uboden. 

- Kada su me nazvali nisam znala kako reagirati, počelo mi se vrtjeti. Što se dogodilo? Kako? Nisam vjerovala… Kad mi je sve došlo do mozga sjela sam u auto i počela voziti prema Starigradu. Putem sam zvala HGSS i policiju, sreća da imam set za speakerphone, inače ne znam kako bih se odvezla do Starigrada koliko sam bila u panici - prisjeća se  Irena. 

- Budući da su mi rekli da Garo jako krvari, prvo sam zvala HGSS jer smo ga morali nekako spustiti s planine. Ekipa iz HGSS zna Garu i odmah su mi pomogli, dvojica su s nosilima krenuli prema Domu, hvala im puno na tome. Zvala sam i policiju, ali je postaja Obrovac zatvorena pa su morali doći iz Benkovca. Obavijestila sam i Nacionalni park Paklenica pa je došao i parkovski ranger - dodala je Irena. U međuvremenu su joj iz Doma javili kako izgleda čovjek koji je ranio Garu te kako izgledaju njegova sestra i pas. 

Pomogao i HGSS

- Kad sam došla na parking, tamo je bio ranger te sam potpuno unezvijerena s njim počela pričati. Odjednom sam ugledala tog čovjeka, njegovu sestru i psa kako dolaze od gore. Pokušala sam ih zaustaviti. Vikala sam: 'Stanite, stanite, vi ste mi proboli psa'. Čovjek me počeo odgurivati od sebe i govorio kako moraju ići kući, da se maknem. Ja im i dalje nisam dala da odu, govorila sam im: 'Gdje ćete, pa uboli ste mi psa'. On mi je odgovarao: 'Gospođo odmaknute se, imamo svog posla, idemo….' Onda sam počela vikati još jače, na što su oni stali, pa je uskoro došla i policija koja je odmah tamo s njima obavila razgovor - govori nam uznemireno Irena, koja je, dok je stajala sa strane, zvala veterinare da vidi tko joj može pomoći spasiti Garu.

- U međuvremenu su ti ljudi, nakon što su dali iskaz policiji, jednostavno odšetali dalje. Mislim da su priznali, nisu mogli lagati kad je u Domu bilo mnogo svjedoka koji su sve vidjeli. Sada čeka nalaz veterinara - rekla nam je Irena. Još je sat i pol vremena prošlo dok ranjeni Garo nije stigao dole do parkinga.

- On je pas koji izgleda ogromno, ali nije, ima oko 30 kg. Izgledao je jako utučeno, jadno, cijeli je bio zalijepljen krvlju, spuštene glave i repa, kao da ga nema. HGSS je krenuo nositi Garu, ali im je on skočio dole i nastavio polako i teško hodati. Od malena nije volio podizanje i nošenje, od kad je štete bio, nije bio u rukama i nije se volio maziti na taj način. Jedva je došao do dole, a kad je stigao, izvrnuo se meni u autu - tužno priča Irena. A onda su krenuli za Zadar gdje ih je čekao veterinar.

- Stvarno zahvaljujem tom divnom čovjeku koji nas je satima ostao čekati i bio je spreman za hitnu operaciju - govori Irena. Kad su došli do njega, već je bilo oko 19 sati.

- Za ta četiri sata od napada dok nismo stigli kod veterinara krvarenje se nije zaustavilo. Njega je zapravo u planini spasila veterinarska tehničarka, koja je isto svjedokinja cijelog događaja. Ona mu je odmah pružila prvu pomoć, savršeno mu je napravila kompresiju rane, a to ga je spasilo da potpuno ne iskrvari i ne ugine. Nož mu je pogodio žilu pa je obilno krvario, imao je jednu veliku ubodnu ranu - govori nam Irena, još uvijek vidno van sebe. 

Opasna anestezija

- Jednom prilikom je veterinar Gari čistio zube jer brižno pazim na njegovo zdravlje i higijenu, pa smo shvatili da on loše reagira na anesteziju. Budući da je sada pretrpio veliku fizički traumu, anestezija bi za njega bila vrlo opasna, pa je veterinar odlučio da ga neće operirati, nego će ranu pokušati liječiti klasičnim pristupom. To uključuju promatranje životinje i same rane, gledanjem obavlja li pas četiri osnovne funkcije, odnosno jede li, pije li te obavlja li obje nužde. S tim da smo morali promatrati mokraću kako ne bi u njoj bilo krvi, a to je bio problem jer ga jako boli pa se nije mogao popiškiti kako spada - priča Irena. Garo je dobio razne antibiotike i ostale farmaceutske pripravke za vanjsko tretiranje rane, a onda su u utorak napokon uspjeli vidjeti ranu kada se pokazala ispod svog skorenog krvavog krzna.

- Kada je proučio ranu, veterinar se ipak odlučio za operaciju jer je rana bila prevelika i preduboka da sama zacijeli kako treba. Garo je u utorak ipak išao na operaciju gdje je dobio duplo manje anestezije, nakon čega smo ga gotovo 24 sata promatrali. Ali dobro je sve prošlo, dobro je podnio operaciju, izgleda da će se Garo oporaviti - s olakšanjem nam govori Irena. Garo je sada dobro, jede i pije te vrši nuždu, ali ga jako boli.

- To se vidi po kretanju, a nije ni čudno jer je ipak bio dubok ubod, ali ozdravit će, proći će, ipak je pas, oni su jaki - smatra Irena, od koje se Garo ne želi odmaknuti jer se osjeća zaštićeno.

- Garo je velik pas, ali nije niti najmanje opasan, nije napadač, to će vam svi reći. Kada ljudi dolaze u planinarski dom, ja im uvijek kažem neka se upoznaju s Garom, a ako imaju svog psa, kažem im da ga puste s uzice, jer se tako svi psi osjećaju ugodnije. Bolje nego da je jedan na uzici, dok je drugi pušten, pa se osjeća ugroženo i postaje agresivan - objašnjava Irena te dodaje kako je u subotu kod Doma bilo mnogo pasa.

Dobročudni Garo

- Jedna mi je svjedokinja rekla kako se Garo došao javiti njenom psu koji je na Garu zarežao, ali se Garo samo povukao i odmaknuo. Takav je, ne ulazi u sukobe. Svakoga prilazi pozdraviti, pa ako dobije lošu reakciju, odmakne se, tako sam ga naučila jer ipak živimo u planini u Domu i u kontaktu smo s ljudima i životinjama - priča Irena. Prisjetila se jedne lijepe šetnje, kada su u planini naišli na srndaća.

- Garo je ostao stajati kraj mene i počeo plesati na sve četiri jer je srndać ispred njega i htio bi se igrati. Ali je discipliniran i zna da ne smije otići od mene, zna kako se treba ponašati prema drugim životinjama - opisuje nam Irena taj susret. Dodaje kako će Garo uskoro napuniti osam godina te da je mješanac škotskog i njemačkog ovčara.

- Štene je ovčarskog psa i baš ima nagon za ovčarenje, a ne za napadanje. Samo voli sve ljudi staviti na hrpu i sa svima se maziti - raznježila se Irena. Ipak, unatoč svemu što su Gari i ona proteklih dana prošli, govori kako neće tužiti čovjeka s nožem za napad na njenog psa.

- Samo mi je žao što su takvi ljudi počeli dolaziti u planinu, a toga nije bilo prije. Planinari su uvijek bili dobri ljudi, spremni pomoći, a takve su sada počeli potiskivati ovakvi - govori Irena. Objašnjava kako je potpuno normalno da planinari sa sobom imaju nož, ali da ga koriste samo za neke praktične stvari.

- Ponekad ti nož treba za naoštriti štap za kobasicu, za otkinuti granu, postrugati piljevinu, narezati kruh i pancetu. Ja sam u planini od kad sam bila dijete, već 27 godina i promatram planinare. Znaju se ljudi napiti, pokačiti, znaju psi napasti ljudi, sve je moguće. Ali ovo je bio prvi put da je netko od planinara imao spreman nož za ubosti - ističe Irena.

- Taj čovjek je baš imao namjeru ubosti psa. Nitko od planinara nema nož na potezu, već ga držimo u ruksaku, džepu, negdje ćeš sjesti pa ćeš ga izvaditi ako ideš jesti. Ne razumijem zašto taj muškarac Garu nije pokušao prvo rukama zgrabiti, nešto viknuti ili ga nogom malo udariti kad mu je već prišao s leđa, nego odmah na njega nožem ide - zamišljeno se i dalje pita Irena, ipak sretna što se Garo dobro oporavlja. 

Iz Policijske uprave zadarske su nam rekli kako su tog dana, 30. rujna, oko 14:45 zaprimili dojavu o događaju te je u tijeku poduzimanje potrebitih mjera i radnji u cilju utvrđivanja svih okolnosti događaja.

- Po okončanju kriminalističkog istraživanja ćemo pravovremeno obavijestiti javnost - napisali su iz PU zadarske.

Idi na 24sata

Komentari 8

  • liliZG2.0 09.10.2023.

    nisam siguran da sam u tekstu pročitala da je taj pas koji je i izazvao cijelu tu zbrku na parkiralištu dok su policajci uzimali iskaze uspio napasti još dva druga psa...to ne vidim u članku , jer je to izjavila i mlada vet.tehničarka koja je došla sa garom i spasila mu život. ......dakle problem je u vlasnicima tog psa koji cijelo vrijeme puše na hladno i tipu sa skakavcem.....

  • HateDrunkDrivers 06.10.2023.

    ''Ipak, unatoč svemu ..... govori kako neće tužiti čovjeka s nožem za napad na njenog psa.'' - Ako je kriv, zašto nećeš ? Valjda zato što bi čovjek bio oslobođen na sudu jer Garo nije bio na povodcu ??!! Tužna priča, ali sama činjenica da odustaje od progona govori da je druga strana priče ipak nešto drugačija...

  • RIBIĆ005 06.10.2023.

    zatvor,zatvor

Komentiraj...
Vidi sve komentare