Od trenutka promicanja u čin brigadne generalice 2015., život mi se nije promijenio potpuno, premda su neke stvari drukčije. Na početku mi je bilo čudno kad su me oslovljavali s ‘gospođo generalice’ jer sam mislila da govore nekom drugom, počinje svoju priču Gordana Garašić (46).

Zamjenica je direktora RACVIAC-a, Centra za sigurnosnu suradnju, jedine međunarodne organizacije sa sjedištem u Hrvatskoj. Njezin, ali i zadatak cijele njene ekipe, je promicati sigurnosnu suradnju i razmjenu iskustava u područjima kontrole naoružanja, kibernetičke sigurnosti pa do reforme sigurnosnog sektora, uključujući suvremene prijetnje protiv terorizma. Njezino promaknuće u generalski čin dugo se “kuhalo”. No kako zahtijeva procedura, čekalo se da se ispune sve formalnopravne pretpostavke. To znači da je čin brigadira morala imati četiri godine, završiti Ratnu školu i raditi posao tog ranga.

- Prije službenog promaknuća dobila sam privremeni čin generalice s kojim sam otišla u NATO-ovu operaciju ISAF u Afganistanu. Bila sam savjetnica zapovjednika operacije. Trenutak u kojem sjedite za stolom s ostalih 20-ak kolega generala uistinu je poseban. Dobijete novu dužnost koja sa sobom nosi više odgovornosti, a potreba za stalnim učenjem i stjecanjem novih znanja zapravo raste. I dalje morate naporno raditi i svaki dan se iznova dokazivati, biti uporni i ne odustajati. U ISAF-u smo imali moto: nemoguće misije su kao šetnja u parku, a za čuda treba raditi malo više - prisjeća se Garašić te dodaje kako je najviše o sebi i drugima otkrila kad je dobila teške zadatke od kojih bi možda netko drugi i ustuknuo.

No njoj su odlična motivacija. U vojsku je došla raditi slučajno, nakon završetka Pravnog fakulteta. Željela je, kaže, na bilo koji način dati obol obrani domovine, u kojoj je te 1994. bjesnio Domovinski rat. Krenula je s MUP-om, no slučajno se javila na natječaj Ministarstva obrane i postala viša savjetnica u odjelu za upravljanje ljudskim resursima. Volja i želja za znanjem i usavršavanjem novih vještina gurala ju je naprijed.

- Teško mi je izdvojiti neku od dužnosti koje sam do sada obnašala jer su sve bile zanimljive i tražile stalno savladavanje nekih novih znanja. No nešto sasvim drukčije bilo je školovanje na američkom National Defense Universityju u školi Dwight Eisenhower. Uz obavezni akademski program, međunarodni studenti imali su i dodatni program koji je uključivao upoznavanje SAD-a. Na tom su nam programu zavidjeli američki kolege jer smo na kraju upoznali SAD više od njih. Nije bilo milosti profesora i dobra je stvar što tad shvatiš koliko možeš. Što je najbolje od svega, kući sam se vratila s dugačkim popisom prijatelja po cijelom svijetu - s osmijehom kaže Garašić dodajući da više i bolje nije radila zato što je žena nego zbog sebe.  

‘U slobodno vrijeme kosim travu ali i obavim šoping’     

Znala je da će napredovati samo ako bude bolja, upornija i ako pokaže da zna više.

- Primjerice, u MORH-u i OS-u RH ne postoji niti jedan zakon ni propis koji bi ograničavao sudjelovanje žena u vojsci. Razloge zbog kojih nas nema više treba tražiti u svijesti i interpretaciji nekih društvenih normi. Danas u OS-u RH imamo 11 posto žena, u časničkom kadru 16 posto, a među kadetkinjama blizu 30 posto. Prelaskom tih magičnih 10 posto svrstavamo se u gornju polovicu država NATO-a. Naravno, uvijek može bolje, ali kad imate dobru bazu, i vrh piramide se polako ali sigurno mijenja - odlučno govori Garašić. Od suradnika zahtijeva rad, red i stegu. Nikad, kaže, ni sanjala nije da će biti generalica.

- Više od 20 godina radim s muškima i to mi je već postalno normalno. U vojsci su bitna znanja, vještine, dužnosti i čin. Nikad nisam bila u situaciji da je netko odbio zadaću zato što ju je dobio od mene kao nadređenog. A kako je njima sa mnom, to njih morate pitati - kroz smijeh kaže generalica. Rijetke slobodne trenutke lovi kako bi pogledala dobar film, rekreirala se u prirodi i pokosila travu, ali i obavila uobičajene kućanske poslove kojima ne može pobjeći.

- Raspoloženje uvijek može podići i neki dobar shopping - priznaje nam.

Svim mladim ljudima koji bi željeli u vojsku poručuje da to nije lagan posao.

- Bit će teških trenutaka, kad ćete se pitati što vam je to trebalo. Međutim, znajte da služite višem cilju, doprinosite sigurnosti i pomažete drugima, i baš zbog toga morate biti ponosni na sebe. Takvo nešto ne mogu svi raditi - zaključila je generalica Gordana Garašić.