Nisam znala što ću ni kamo ću kad sam ostala bez posla. Skoro 28 godina sam radila za jednu tekstilnu tvrtku, koja je propala. Nisam htjela očajavati, osluškivala sam što nedostaje našem gradu i tako dobila ideju koju sam realizirala.
Kaže nam to Ankica Barić, koja je prije gotovo četiri godine pokrenula posao, otvorila je prvu peglaonicu u Osijeku.
- Grozno mi je bilo kad sam ostala bez posla. No nisam dugo bila na burzi prije nego što mi je došla ideja. Razmišljajući što bih mogla, shvatila sam kako u Osijeku ne postoji peglaonica. Živimo u užurbanom vremenu, ljudi su prezaposleni, nemaju vremena za peglanje, a i taj posao je većini mrzak, pa sam odlučila da bih mogla peglati ja umjesto njih - kaže nam dodajući kako osim glačanja nudi krojačke usluge prepravka odjeće.
Prije četiri godine nije znala u kakvu se avanturu upušta, a iz današnje perspektive kaže da joj nije žao zbog toga. Ovaj biznis u drugim gradovima ide puno bolje, ističe, obzirom na financijsku situaciju sugrađana. Iako dosta teško, zarađuje dovoljno za sebe.
Vlastiti posao ima svoje prednosti, kaže, ali i nedostatke.
- Lijepo je imati nešto svoje, naravno. Nemaš nikoga nad glavom, ali i to je stresno. Radim sama, zarađujem pristojnu plaćicu, bolje išta nego ništa, ali ne dovoljno da bih zaposlila nekoga, pa ne mogu ni na godišnji ni na bolovanje - ističe Ankica dodajući kako je početak, bez obzira na poticaj, bio najteži. Sad je ipak malo lakše kad se uhodala i kad se pročulo za njenu uslugu.