U KIC Klubu u Zagrebu svečano je otvoreno 12. izdanje Zagreb Book Festivala, a ovogodišnja su tema mostovi. Nakon uvodnog obraćanja novinarke Morane Kasapović, koja je naglasila važnost dijaloga u današnjem svijetu, festival je započeo tribinom "Književnost povezuje: Između lomova i mostova", na kojoj su sudjelovali spisateljica, pjesnikinja i profesorica Sibila Petlevski, književnica Dorta Jagić te književnik i novinar Ivica Đikić, a razgovor s autorima moderirala je pjesnikinja Sanja Baković.
Na važnost književnosti i mostova koje ona gradi u suvremenom svijetu osvrnuo se Ivica Đikić.
- Kada govorimo o tim mostovima i književnosti, mislim da je književnost vrlo individualan čin, individualan čin čitanja i individualan čin pisanja. Mostovi koji nastaju u književnosti prije svega su mostovi koji nastaju u čitatelju i piscu, pri čemu su posebno važni oni koji nastaju u čitateljima. To je zapravo smisao književnosti, njezin je smisao da se u čitatelju nešto mijenja, da nastaju neki mali mostići razumijevanja prema nečemu što do sada nismo razumjeli. I mislim da je upravo ta riječ razumijevanje zapravo most u književnosti - rekao je.
Dodao je i kako je upravo književnost ključna za razumijevanje čovjeka:
- Posao književnosti nije da osuđuje, to rade sudovi, ni da daje dijagnoze, to rade liječnici, čak ni da piše povijest, to pak rade historiografi, nego da proba razumjeti što je nekog čovjeka, nekog našeg lika dovelo do točke da se oda nekoj vrsti zla. To razumijevanje zla u čovjeku je most koji književnost u njemu gradi. Posao književnosti je da pokuša literarnim sredstvima razumjeti ono što je naoko nerazumljivo.
S obzirom na to da svi sudionici tribine pišu i poeziju, Đikić se osvrnuo i na to što poezija predstavlja za njega te koja je njezina uloga u čitavoj književnosti.
- Mislim da je poezija u osnovi svega, sva književnost izrasla je iz poezije i ona je to neko sjeme iz kojeg sve proklija. Ona je nešto što nastaje jako dugo. Ne možeš odlučiti 'Sad ću ja napisati zbirku pjesama!', to je proces, a ono što iz njega izađe zapravo je neki kondenzat života i shvaćanja književnosti unutar dugo vremena. Svaka je zbirka poezije puno više od puke knjige, to je neko svjedočanstvo o životu, muci, patnji, radosti koja je pratila nastajanje te knjige, ali i vrlo važno svjedočanstvo promjene u samom čovjeku, u samom piscu. Ona je puno više od romana, drame i puno više od neke druge književne vrste jer je otisak jedne duše - istaknuo je Đikić.
Sibila Petlevski predstavila je svoj novi roman "Duhovi zemlje" (Sandorf), roman-sagu o sestrama Baković te svojevrsni "atlas" magijskog realizma koji spaja egzotične prostore Bolivije sa Zagrebom u vrijeme zloglasne NDH.
- Svoje likove dijelim na izmišljene, domišljene i stvarne, ali i oni koji su izmišljeni zapravo su duboko bazirani na onome što je glavna stvar u mojem istraživanju, a to je istraživanje ljudske odgovornosti i emocionalne upletenosti u živote onih za koje mislimo da su daleko od nas - istaknula je Sibila Petlevski koja je i pročitala jedan ulomak iz svojeg romana.
Dorta Jagić predstavila je svoj roman "Kafić Dan" (Naklada Ljevak), priču o pjesnikinji koja nakon raskida zaruka započinje svoju opsežnu potragu za odgovorom na pitanje što ljude baca u ponor ovisnosti, ali i u potragu za odgovorima o vlastitoj prirodi.
- Moj roman bavi se jednom od mnogih podjela hrvatskog društva, a to je podjela na bogate i sve nas ostale. Od malena sam svjedok svijeta oko sebe i osjetila sam da je došlo vrijeme da samu tu temu koja me zaokuplja iskažem u romanu jer je bilo preveliko za kratku priču - rekla je Dorta Jagić, a tribinu je zaključila čitanjem jedne od svojih pjesama.
Program festivala nastavio se tijekom večeri promocijom knjige "Dobri odnosi" (Medicinska naklada) Darka Marčinka te panel diskusijom pod nazivom "Zašto se dijelimo? Psihologija, društvo i privlačnost polarizacije" s Irenom Bezić, Dariom Špelićem i Ozrenom Žuncem.