Prethodnica je krenula u srijedu navečer kako bi pripremila teren za postrojbu koja je došla u četvrtak navečer. Haubice L - 33 Citer teške osam tona ukopali su na paljbeni postav kraj Siska prema Petrinji. Na haubici uopće nije bilo hidraulike. Svaka haubica imala je deseteročlanu posadu, rekao nam je jedan od sudionika Oluje, bivši pripadnik 16. topničko-raketne brigade iz Bjelovara. Tog petka probudili su ih oko 4. 

- Znali smo da se nešto veliko sprema. Točno u pet dobili smo zapovijed i krenula je akcija. Kasnije smo doznali da su naši dečki probili neprijateljske linije na 30 točaka duž cijele bojišnice. Zanos je bio neopisiv - prisjeća se naš sugovornik. Neprijatelji su ih pokušali pronaći svojim topništvom.

- Prema nama su ispalili možda par projektila, no nisu nas uspjeli pronaći. Nisu ni stigli. Pucalo se bez prestanka. Ipak, jedan je pripadnik ranjen minobacačkom granatom manjeg kalibra, nasreću lakše. jednom je momku zatvarač haubice slomio nos,  jednom je puklo koljeno, jednog su preventivno poslali u bolnicu jer su mu komarci izgrizli čireve po licu - kaže taj bivši vojnik. Dodaje, zapovjednik mu je rekao: Nećeš mi poginuti na kraju rata od komaraca. Vojnici su nosili zimske veste, jer su ih komarci grizli nemilice. Kreme protiv krvopija dobili su tek oko podne. Nasreću po postrojbu, žrtava nije bilo. Petrinja je oslobođena a postrojba se premjestila prema Donjoj Bačugi. 

- Kasnije su nam Gromovi pričali da smo gađali vojne mete točno ondje gdje su oni zamislili - dodaje.